U osnovi, to je putovanje kroz vrijeme.
Ispada da bi crne rupe zapravo mogle biti svojevrsni alat za putovanje kroz vrijeme.
Neki su astronomi sugerirali da se krivulje prostor-vremena nalaze u blizini središta crne rupe, ali one se ne prekidaju i nastavljaju se u budućnosti sa strukturom bijele rupe.
Ova ideja dokazuje da su crne rupe definitivno među najčudnijim objektima u svemiru.
Prema Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti, sve što uđe u crnu rupu nastavit će padati prema njenom središtu, privučeno sve jačom gravitacijom, sve dok se ne stisne u jednu točku takve gustoće da bi se sama prostorno-vremenska materija slomila .
Ta točka, koja se naziva singularitet, je mjesto gdje zakoni poznate fizike ne bi vrijedili. Samo bi vrijeme stalo, a stvarnost kakvu poznajemo potpuno bi nestala.
No, čini se da se neki astronomi ne slažu.
Prema Abhayu Ashtekaru i Javieru Olmedu s Državnog sveučilišta Pennsylvania i Parampreet Singhu iz Louisiane, te dva nedavno objavljena rada u Physical Review Letters i Physical Review D, stvari bi mogle biti vrlo različite.
Zapravo, njihov bi rad mogao zauvijek promijeniti ono što smo mislili da znamo o crnim rupama.
Pogotovo s obzirom na pravu prirodu njihovih centara, koju su, prema mišljenju ovih istraživača, “mogli biti jako pogrešno shvaćeni”.
Oni sugeriraju kako crne rupe prelaze u bijele rupe.
Glavni problem je singularnost.
Jednostavna ideja da mogu postojati one točke koje, unatoč tome što imaju beskonačnu gustoću, ne zauzimaju niti jedan prostor, smatra se aberacijom, nečim što u prirodi ne može postojati.
https://kozmos.hr/moguce-je-da-izvanzemaljci-koriste-crne-rupe-za-kretanje-svemirom/
Do sada, i pod kišobranom “kvantne gravitacije” (što u biti znači gravitacija najmanjih razmjera), brojni su istraživači formulirali razne teorijske prijedloge, razvijajući potpuno novu matematiku koja može poslužiti za opisivanje djelovanja gravitacije u mikrokozmosu subatomskih čestica.
Astronomi se usmjeravaju prema takozvanoj “kvantnoj gravitaciji petlje“, koja, između ostalog, predviđa da se prostorno vrijeme može kvantificirati tako da postoji minimalna jedinica nakon koje se prostorno vrijeme ne može dalje podijeliti.
— Kozmos.hr (@KozmosHr) May 14, 2021
Primjenjujući kvantnu gravitaciju petlje na središnje točke crnih rupa, istraživači tvrde da rezultat nebi bila singularnost već nešto vrlo različito.
Ali, ako to nije singularnost, što bi drugo moglo biti?
Novi izračuni predviđaju da se prostor-vrijeme zakrivljuje vrlo snažno u blizini središta crne rupe.
Ali ne puca, već se nastavlja u budućnosti u regiji koja ima strukturu bijele rupe.
Bijela rupa je poput crne rupe, ali obrnuta. Odnosno, umjesto da privuče materiju k sebi, ona je “izbacuje” prema van, u svemir.
Stručnjaci kažu da se u prisutnosti snažnih gravitacijskih polja vrijeme usporava.
A crne rupe sadrže ono što se smatra najjačim gravitacijskim poljima u svemiru.
Zbog toga je moguća interpretacija ovog novog djela da materija upada u crnu rupu, a zatim “odskače”, ispaljujući masu kroz kozmos.
Budući da se vrijeme produljuje u blizini središta crne rupe, gledano izvana, taj bi proces trajao jako dugo.
Ako su istraživači u pravu, u vrlo dalekoj budućnosti postoje crne rupe; materija će eksplodirati, raspršivši se kroz kozmos putem bijelih rupa.
Ideja je svježa i vrlo sugestivna, iako će je biti potrebno eksperimentalno testirati prije nego što se smatra valjanom.
Ispostavilo se da postoji nekoliko načina za to.
Primjerice, već dugo znanstvenici širom svijeta otkrivaju niz enormnih energetskih pojava koje odbijaju objasniti.
To su visokoenergijske kozmičke zrake koje se s vremena na vrijeme sudare sa Zemljinom atmosferom. Takozvani FRB (brzi radijski rafali) javljaju se kada se u malom vremenskom periodu detektira ogromna količina radio energije.
Prema autorima novih radova, obje bi pojave u principu mogle biti trag crne rupe koja prelazi u bijelu rupu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
