Zalazak Sunca na Marsu izgleda potpuno drukčije nego na Zemlji

Na večer 19. svibnja 2005. godine, s udaljenosti od gotovo 230 milijuna kilometara, NASA-in rover Spirit usmjerio je svoju kameru prema zapadnom horizontu Marsa i snimio prizor koji do tada nitko nikada nije vidio. Sunce je polako tonulo iza ruba kratera Gusev, a nebo iznad njega zasjalo je neobičnom nijansom plave. Bila je to 489. marsovska noć za rovera, koji je, umjesto da prije sumraka prijeđe u stanje mirovanja, nakratko ostao aktivan kako bi zabilježio zalazak Sunca na Marsu.

Marsovsko nebo pod filterima i prašinom

Panoramska kamera (Pancam) na Spiritu koristila je tri posebna filtra – 750, 530 i 430 nanometara – kako bi stvorila mozaik boja sličan ljudskom vidu, iako pomalo pojačanih tonova. Upravo zahvaljujući toj kombinaciji, moguće je uočiti plavičasti sjaj iznad Sunca, koji bi bio vidljiv i ljudskom oku s površine. No, zbog infracrvenih svojstava Pancama, udaljeniji dijelovi neba prikazani su crvenije nego što ih ljudsko oko doživljava za dana.

Zbog udaljenosti Marsa od Sunca, ono se pri zalasku čini tek dvotrećinskom veličinom u usporedbi sa Zemljom. Ipak, prizor nije ništa manje impresivan. U prednjem planu slike vidi se kamena izbočina “Jibsheet”, koju je Spirit istraživao tjednima. Roverove tragove moguće je razaznati na tlu, a iza njih se proteže dno kratera Gusev, dok se Sunce spušta iza njegovog oboda udaljenog gotovo 80 kilometara.

Zalazak Sunca na Marsu otkriva više od ljepote

Ovaj vizualno upečatljiv mozaik nije samo estetski značajan. Tim znanstvenika koristi ovakve snimke zalaska i sumraka kako bi proučavao ponašanje prašine u atmosferi. Upravo kroz ovakve fotografije moguće je utvrditi koliko visoko u atmosferu prodire prašina, te postoje li oblaci od leda ili dodatnih čestica.

Zanimljivo je da na Marsu sumrak traje znatno dulje nego na Zemlji. I do dva sata nakon što Sunce zađe, nebo još uvijek pokazuje slabi odsjaj. To je posljedica velike količine finih čestica prašine u gornjim slojevima atmosfere koje raspršuju sunčevu svjetlost i na noćnu stranu planeta. Sličan efekt može se povremeno vidjeti i na Zemlji nakon velikih vulkanskih erupcija koje ispuste mikroskopske čestice visoko u atmosferu.

Zahvaljujući roverima poput Spirita, znanstvenici danas ne proučavaju samo geologiju Marsa, već i njegove nebeske pojave. Zalazak Sunca na Marsu tako postaje i prizor i podatak – istodobno čudesan i koristan u razumijevanju svijeta koji tek počinjemo upoznavati.