Geomagnetska oluja koja je pogodila Zemlju 10. svibnja 2024. nije bila samo najsnažnija u više od 20 godina — stigla je točno usred NASA-ine simulacije upravo takvog scenarija. Vježba, koja je trebala testirati spremnost na solarne prijetnje, neočekivano se pretvorila u stvaran događaj koji je izazvao smetnje diljem planeta i u njegovoj orbiti.
Simulacija nazvana Space Weather Tabletop Exercise okupila je stručnjake iz NASA-e i još tridesetak američkih agencija. Cilj je bio procijeniti kako bi se sustavi ponašali u slučaju snažne geomagnetske oluje — poremećaja Zemljinog magnetskog polja uzrokovanog izbacivanjem materijala sa Sunca. Takve oluje mogu izbaciti satelite iz funkcije, uzrokovati nestanke struje, ometati zrakoplovnu navigaciju i izložiti astronaute opasnom zračenju.
❤️ Podrži nas
“Planirali smo analizirati hipotetski scenarij i otkriti gdje su nam slabosti”, rekao je Jamie Favors, voditelj NASA-inog programa za svemirsko vrijeme. “Ali onda nas je usred vježbe pogodila stvarna geomagnetska oluja.”
Oluja je službeno klasificirana kao G5 – najviša razina jačine – i dobila je naziv Gannon, u čast pokojnoj fizičarki Jennifer Gannon. Iako nije izazvala katastrofalne posljedice, ostavila je snažan trag i pokrenula istraživanja čiji rezultati se analiziraju i godinu dana kasnije.
Od tla do orbite: kako je geomagnetska oluja Gannon promijenila sve
Na tlu su neki dalekovodi preopterećeni i automatski isključeni, a transformatori su se pregrijali. U poljoprivredi, GPS-navođeni traktori skretali su s rute u američkom Srednjem zapadu, dodatno usporavajući proljetnu sjetvu koju su već ranije odgodile obilne kiše. “Prosječni gubitak iznosio je oko 17.000 dolara po farmi,” izjavio je Terry Griffin, ekonomist sa Sveučilišta Kansas State. “Nije katastrofa, ali je primjetno.”
Zračni promet osjetio je posljedice kroz povećano zračenje i prekide u komunikaciji, što je prisililo brojne transatlantske letove da promijene rutu. U termosferi — gornjem sloju Zemljine atmosfere — temperature su skočile s uobičajenih 650 °C na više od 1.150 °C. NASA-ina misija GOLD zabilježila je kako se atmosfera širi i potiskuje dušik na neuobičajene visine.
U orbiti, proširena atmosfera povećala je otpor i smanjila visinu tisućama satelita. NASA-in ICESat-2 morao je prijeći u siguran način rada, dok je CubeSat CIRBE prerano deorbitirao samo pet mjeseci nakon oluje. Sateliti europske misije Sentinel morali su trošiti dodatnu energiju za održavanje stabilne orbite i izbjegavanje sudara sa svemirskim otpadom.
Oluja je također promijenila strukturu ionosfere: gusta zona iznad ekvatora pomaknula se prema južnom polu, stvarajući neobičan oblik poput kvačice i otvorivši rupu u magnetskoj zaštiti iznad ekvatora. Magnetosfera — Zemljina magnetska zaštita — reagirala je snažno. Misije MMS i THEMIS-ARTEMIS zabilježile su gigantske valove čestica i uvrnuta magnetska polja na rubu izbačenih solarnih masa. Ti valovi su ciklički ubacivali dodatnu energiju u magnetosferu, generirajući najveću električnu struju u tom području u posljednjih 20 godina.
Unutar magnetosfere pojavila su se i dva nova privremena pojasa nabijenih čestica između stalnih Van Allenovih pojasa. Njih je prvi zabilježio CIRBE, a ta pojava može predstavljati opasnost za buduće letove s posadom i osjetljivu opremu.
Magente aurore, Mars i pouke koje tek dolaze
Geomagnetska oluja Gannon proizvela je aurore vidljive diljem svijeta (i kod nas u Hrvatskoj), uključujući regije gdje se inače nikada ne pojavljuju. Projekt Aurorasaurus primio je više od 6.000 izvještaja iz 55 zemalja sa svih sedam kontinenata. U Japanu su snimljene aurore neobične magenta boje. Znanstvenici su analizirali stotine fotografija i otkrili da su se pojavile na visinama od oko 950 km — 300 km više nego što je uobičajeno za crvene aurore. Istraživači zaključuju da je riječ o rijetkom spoju crvenih i plavih aurora izazvanih visokim koncentracijama kisika i dušika u podignutoj atmosferi.
“Ako želite takvu boju, treba vam nešto posebno — a to se upravo dogodilo prošlog svibnja”, rekao je Josh Pettit iz NASA-inog Goddard centra.
Ali posljedice oluje nisu završile na Zemlji. Nakon što se aktivna solarna regija okrenula od našeg planeta, nastavila je izbacivati materijal — ovaj put prema Marsu. NASA-ina sonda MAVEN zabilježila je aurore koje su prekrile Crveni planet između 14. i 20. svibnja. Udar solarnih čestica ometao je navigaciju: sonda Mars Odyssey izgubila je orijentaciju na gotovo sat vremena jer joj je zračenje zaslijepilo zvjezdanu kameru.
Na površini, Curiosityjev radijacijski detektor zabilježio je najjači zračenja otkako je rover sletio 2012. godine. Snimke s navigacijskih kamera bile su prekrivene bijelim “snijegom” — digitalnim smetnjama izazvanima solarnim česticama. Da su astronauti bili ondje, primili bi dozu od 8.100 mikrogreja — što odgovara 30 rendgenskih snimki pluća.
Godinu dana kasnije, znanstvenici još uvijek analiziraju sve što se dogodilo. Geomagnetska oluja Gannon postala je najdetaljnije dokumentirana u povijesti i njezini podaci nastavit će se proučavati godinama. Pitanje više nije hoće li se ponoviti, već kada — i hoćemo li do tada biti spremniji.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
