Električni signali drveća sinkronizirali su se tijekom pomrčine Sunca kao da šuma diše zajedno

Električni signali drveća zapanjili znanstvenike uoči i tijekom pomrčine u listopadu 2022. godine.

Tijekom djelomične pomrčine Sunca u listopadu 2022., znanstvenici su pratili električne signale u šumi smreka u sjevernoj Italiji — i ono što su otkrili moglo bi preokrenuti naše razumijevanje biljnog svijeta. Naime, u trenutku kad je Sunčeva svjetlost oslabila, zabilježena je snažna sinkronizacija signala ne samo unutar pojedinih stabala, nego i između njih, kao da cijela šuma reagira ujedinjeno.

Tim koji su činili evolucijski ekolozi i fizičari postavio je senzore na tri smreke različitih starosti kako bi pratio električnu aktivnost tijekom promjene uvjeta osvjetljenja. Podaci su pokazali da se komunikacija između stabala intenzivirala, a njihovi su se signali uskladili gotovo u savršenom ritmu. Prema riječima profesorice Monice Gagliano sa Sveučilišta Southern Cross, “upravo promatramo kako funkcionira takozvani ‘drveni internet’ u stvarnom vremenu.”

Takva razina koordinacije u biljnom svijetu potpuno je neočekivana i sugerira postojanje složenih oblika ponašanja među stablima. Još intrigantnija je činjenica da je usklađivanje signala započelo prije nego što je pomrčina uopće nastupila — što neki znanstvenici tumače kao oblik predosjećanja ili pamćenja prethodnih događaja.

Stara stabla kao nositelji znanja i pamćenja ekosustava

Posebno je zanimljivo da su promjene u signalima prvo zabilježene kod najstarijih stabala. Autori studije pretpostavljaju da su ta stabla već doživjela slične pomrčine i na neki način “naučila” prepoznati znakove koji im prethode. Profesor Alessandro Chiolerio s Talijanskog instituta za tehnologiju tvrdi da “više ne možemo gledati šumu kao skup izoliranih organizama, već kao sinkronizirani orkestar biljaka koje dijele zajednički ritam.”

Ova saznanja dodatno naglašavaju važnost očuvanja starih šuma. Profesorica Monica Gagliano naglašava da starija stabla nisu samo veća, već imaju sposobnost čuvanja kolektivnog pamćenja koje pridonosi otpornosti cijelog ekosustava. U svom video obraćanju istaknula je da “takva stabla ne možemo jednostavno zamijeniti sadnjom novih, jer upravo ona nose ključ za prilagodbu u uvjetima klimatskih promjena.”

Iako su tvrdnje iz ove studije daleko od znanstvenog konsenzusa i bit će potrebna brojna dodatna istraživanja kako bi ih se potvrdilo, ona otvaraju vrata potpuno novom načinu razmišljanja o biljkama — ne kao pasivnim elementima krajolika, već kao aktivnim, povezanim sudionicima prirodnih procesa. Ako je povijest znanosti išta pokazala, onda je to da smo često podcjenjivali inteligenciju i sposobnosti drugih oblika života — možda je sada red na biljkama da nas iznenade.