Prije čak 5000 godina, dok je većina Europe još uvijek živjela u zajednicama bez pisma i metala, prvi majstori alata već su stvarali funkcionalne, izdržljive i sofisticirane predmete koristeći ono što su imali – kamen, drvo i prirodni katran. Među najzanimljivijim dokazima te drevne tehnologije ističu se kameni noževi iz neolita, pronađeni na području današnje južne Njemačke i Švicarske, koji su i danas sačuvani s originalnim drvenim drškama.
Jedan od tih noževa pronađen je na arheološkom nalazištu Wangen-Hinterhorn, uz Bodensko jezero, a pripada Pfyn kulturi, koja je između 4300. i 3500. godine prije nove ere naseljavala močvarna područja južne Bavarske i sjeverne Švicarske. Oštrica izrađena od kremena umetnuta je u drvenu dršku i pričvršćena brezovim katranom – prirodnim ljepilom koje se koristilo za stabilnost i otpornost alata. Na dršci se nalazi i probušena rupa, vjerojatno kako bi se alat mogao objesiti i nositi uz tijelo.
Danas se taj alat čuva u Arheološkom muzeju Baden-Württemberga (ALM), a njegova konstrukcija zadivljuje i moderne stručnjake. Iako dugačak tek 7,3 centimetra, ovaj nož se smatra pravim funkcionalnim remek-djelom svog vremena – svojevrsnim “švicarskim nožićem” kamenog doba.
Drevna tehnologija kamenog doba preživjela je tisućljeća zahvaljujući močvarnim naseljima
Zahvaljujući specifičnim uvjetima u močvarnim regijama oko jezera, gdje su naselja građena na drvenim stupovima, mnogi organski materijali – poput drva, tekstila, pa čak i otisaka sjemenki – ostali su očuvani do danas. Kameni noževi iz neolita, pronađeni na tim lokacijama, omogućuju nam da rekonstruiramo svakodnevni život i tehnološke vještine prapovijesnih zajednica.
UNESCO je 2011. godine uvrstio gotovo tisuću alpskih naselja na drvenim stupovima u svoj Popis svjetske baštine upravo zbog njihove iznimne arheološke važnosti. Naselje Wangen-Hinterhorn, kao jedno od prvih prepoznatih još u 19. stoljeću, bilo je poprište svakodnevnog života, trgovine, obrade materijala i rane proizvodnje.
Osim noža iz Öhningena, arheolozi su otkrili još nekoliko sličnih primjeraka. Među njima je i kremeni bodež s drvenom drškom iz razdoblja 3000. do 2400. godine prije nove ere, te nož pronađen 1940-ih u kojem su ostali očuvani tragovi sjemenki žitarica u smoli – što sugerira upotrebu u obradi hrane.
Ti nalazi potvrđuju da su ljudi u neolitu već razvili jasno definirane metode spajanja materijala u svrhu praktične primjene – tehnologiju koja, iako jednostavna po današnjim mjerilima, pokazuje iznenađujuću razinu znanja, preciznosti i domišljatosti.
Kameni noževi iz neolita nisu samo oruđa iz daleke prošlosti – oni su izravni dokazi o razvoju ranih tehnologija koje su omogućile preživljavanje, napredak i svakodnevno funkcioniranje zajednica u Europi tisućama godina prije izuma metala i pisma.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
