S promjerom od preko 930 kilometara, Cerera je najveći objekt u asteroidnom pojasu i najbogatiji izvor vode u unutarnjem Sunčevom sustavu nakon Zemlje.
Prije šest godina, NASA-ina misija Dawn završila je svoje povijesno istraživanje asteroidnog pojasa, ostavljajući za sobom neprocjenjive podatke o njegovim najvećim tijelima—Cereri i Vesti. Najnovija analiza tih podataka otkrila je 11 regija koje ukazuju na postojanje podzemnih rezervoara organskih spojeva, što otvara nove perspektive o prirodi i razvoju ove intrigantne patuljaste planete.
Godine 2017., NASA-ina letjelica Dawn otkrila je organske spojeve u blizini kratera Ernutet na sjevernoj hemisferi Cerere. U početku se smatralo da su ti spojevi stigli udarima kometa ili asteroida bogatih organskim materijalima. Međutim, novo istraživanje, objavljeno u časopisu The Planetary Science Journal, pokazuje da ti spojevi možda potječu iz unutrašnjosti Cerere.
“Ova otkrića ukazuju na mogućnost da Cerera ima unutarnje izvore energije koji su sačuvali organske tvari duboko ispod njezine površine,” objašnjava Juan Luis Rizos, glavni autor istraživanja iz Instituto de Astrofísica de Andalucía (IAA-CSIC).
S promjerom od preko 930 kilometara, Cerera je najveći objekt u asteroidnom pojasu i najbogatiji izvor vode u unutarnjem Sunčevom sustavu nakon Zemlje. Voda na Cereri prisutna je u obliku leda i možda čak tekućine ispod površine, što ovu patuljastu planetu čini fascinantnim kandidatom za daljnja istraživanja.
Cerera dijeli sličnosti u sastavu s ugljičnim hondritima—drevnim meteoritima bogatim ugljikom, koji su sačuvani ostaci materijala nastalog tijekom formiranja Sunčevog sustava prije 4,6 milijardi godina.
Kako su pronađene skrivene regije?
Koristeći podatke misije Dawn, istraživački tim primijenio je naprednu metodu spektralne analize (SMA) kako bi proučio kemijske potpise organskih spojeva u krateru Ernutet. Nakon toga su analizirali površinu Cerere pomoću visokorezolucijskih snimaka s Dawn-ove kamere Framing Camera 2 (FC2).
Rezultati su otkrili 11 regija s karakteristikama organskih spojeva, od kojih je najvažnija regija između bazena Urvara i Yalode. Ove regije nastale su tijekom snažnih udara koji su izbacili materijale iz dubljih slojeva Cerere.
Dodatni laboratorijski eksperimenti pokazali su da organski spojevi brzo degradiraju pod utjecajem Sunčeva zračenja, što znači da značajne količine tih spojeva moraju postojati u unutrašnjosti Cerere, zaštićene od štetnih vanjskih utjecaja.
Otkriće ukazuje na mogućnost postojanja unutarnjih rezervoara organskih spojeva na Cereri, što može imati implikacije za razumijevanje sličnih procesa na drugim tijelima Sunčevog sustava.
“Cerera bi mogla postati ključno odredište budućih svemirskih misija,” kaže Rizos. “Resursi poput vode i organskih spojeva mogli bi igrati značajnu ulogu u istraživanju Sunčevog sustava i potencijalnom razvoju resursa za misije prema Marsu i dalje.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
