Kad pomislimo na udare asteroida, često ih zamišljamo kao katastrofalne događaje, poput onog koji je prije 66 milijuna godina izbrisao dinosaure. Međutim, ne ostavljaju svi sudari svemirskih stijena trajne posljedice na klimu ili ekosustave našeg planeta. Primjer tome je kasni eocen, kada su dva golema asteroida pogodila Zemlju—ali dugoročno gledano, čini se da život i klima nisu značajno pogođeni.
Priča o dva drevna kratera
Prije otprilike 35,65 milijuna godina dogodila su se dva značajna udara asteroida, s razmakom od svega 25.000 godina—tek trenutak u geološkom vremenu. Prvi asteroid, promjera između 5 i 8 kilometara, pogodio je današnju Sibir, ostavljajući krater Popigai širok 100 kilometara. Drugi asteroid, nešto manji, promjera između 3 i 5 kilometara, stvorio je krater Chesapeake Bay na današnjoj istočnoj obali SAD-a, promjera od 40 do 85 kilometara.
Ova dva kratera zauzimaju četvrto i peto mjesto po veličini na Zemlji. Veći krateri možda su postojali, ali su izbrisani geološkim i atmosferskim procesima tijekom milijuna godina. Usprkos golemoj oslobođenoj energiji, istraživači nisu pronašli dokaze o dugotrajnim klimatskim poremećajima nakon tih događaja.
Pogled u prošlost
Kako bi razjasnili tajnu, znanstvenici su proučili kemijske tragove sačuvane u sićušnim morskim organizmima poznatim kao foraminifere, koji su živjeli u oceanima između 35,5 i 35,9 milijuna godina. Analizom izotopa—varijanti elemenata s različitim brojem neutrona—istraživači su rekonstruirali temperature mora iz tog razdoblja. Iznenađujuće, podaci su pokazali stabilnu klimu bez značajnih temperaturnih promjena nakon udara.
Profesorica Bridget Wade sa Sveučilišnog koledža u Londonu objasnila je rezultate: “Ono što je nevjerojatno u našim rezultatima jest da nije bilo stvarnih promjena nakon udara. Očekivali smo da će se izotopi pomaknuti u jednom ili drugom smjeru, ukazujući na toplije ili hladnije more, ali to se nije dogodilo. Ovi veliki udari asteroida dogodili su se, ali dugoročno gledano, naš planet kao da je nastavio po starom.”
Ipak, to ne znači da kratkoročne posljedice nisu postojale. Sudari su vjerojatno izazvali snažne udarne valove, tsunamije i privremene promjene u atmosferi, poput zamračenja sunčeve svjetlosti zbog prašine i krhotina. Međutim, budući da su fosilni uzorci proučavani u razmacima od 11.000 godina, ti kratkotrajni poremećaji nisu mogli biti zabilježeni.
Utjecaj udara iz eocena
Kasni eocen nije obilježen samo ovim dvama velikim udarima. Istraživači bilježe najmanje tri manja udara asteroida u isto vrijeme, što postavlja pitanja o mogućem porastu aktivnosti u Asteroidnom pojasu. Usprkos ovom bombardiranju, život na Zemlji pokazao je zapanjujuću otpornost, izbjegavajući masovna izumiranja poput onih nakon Chicxulub udara.”
Istraživačica Natalie Cheng nastavlja: “Bilo je fascinantno čitati povijest Zemljine klime iz kemijskih zapisa sačuvanih u mikrofosilima. Posebno mi je bilo zanimljivo raditi s našim odabranim vrstama foraminifera i otkrivati prekrasne primjerke mikrosferula.”
Ovi nalazi bacaju novo svjetlo na sposobnost Zemlje da se oporavi od kozmičkih sudara. Dok nas Chicxulub podsjeća na krhkost prirode, udari iz kasnog eocena pokazuju da ne svaki asteroid ostavlja neizbrisiv trag na povijesti našeg planeta.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
