Nova teorija predlaže da je Zemlja ‘zarobila’ Mjesec dok je prolazio u njenoj blizini

Desetljećima je dominirala teorija da je Mjesec nastao kao rezultat snažnog sudara mlade Zemlje s drugim nebeskim tijelom. Taj narativ, koji je učvršćen na Kona konferenciji na Havajima 1984. godine, oblikovao je znanstvena istraživanja Mjeseca gotovo 40 godina. Međutim, novo istraživanje sa Sveučilišta Penn State dovodi u pitanje tu dugogodišnju teoriju, predlažući alternativnu mogućnost: Mjesec možda nije nastao od materijala sa Zemlje, već je mogao biti zarobljen tijekom bliskog susreta s drugim nebeskim tijelom.

Nova teorija o podrijetlu Mjeseca

Još u vrijeme Apollo misija, astronauti su prikupili više od 360 kilograma mjesečevih stijena i tla, otkrivši da je njihov kemijski sastav iznenađujuće sličan Zemljinom. To je navelo znanstvenike da zaključe kako je Mjesec nastao od krhotina preostalih nakon dramatičnog sudara Zemlje s objektom veličine Marsa. No, dvojica istraživača sa Sveučilišta Penn State, Darren Williams i Michael Zugger, vjeruju da priča o podrijetlu Mjeseca može biti mnogo složenija.

Njihova studija, objavljena u časopisu The Planetary Science Journal, uvodi alternativnu teoriju poznatu kao model hvatanja binarnog sustava. Prema ovoj teoriji, Zemljina gravitacija mogla je zarobiti Mjesec dok je prolazio blizu Zemlje, odvojivši ga od binarnog sustava – para stjenovitih tijela koja su kružila jedno oko drugoga. Jedno od tih tijela našlo se u Zemljinoj orbiti i na kraju postalo naš Mjesec.

Dokazi iz drugih dijelova Sunčevog sustava

Ova ideja nije toliko nevjerojatna kao što se na prvi pogled čini. Slične situacije već su zabilježene i u drugim dijelovima Sunčevog sustava. Najveći Neptunov mjesec, Triton, prema prihvaćenoj teoriji nije nastao oko Neptuna, već je zarobljen iz Kuiperovog pojasa – regije bogate ledenim objektima, od kojih su mnogi binarni parovi. Tritonova neobična orbita, koja je suprotna Neptunovoj rotaciji i nagnuta pod velikim kutom, sugerira da Triton nije izvorno pripadao Neptunovom sustavu.

Istraživači također vjeruju da trenutna Mjesečeva orbita podržava alternativnu teoriju. Da je Mjesec nastao uslijed sudara s drugim nebeskim tijelom, očekivalo bi se da orbitira duž Zemljinog ekvatora. No, umjesto toga, Mjesec prati nagnutu putanju, više usklađenu sa Sunčevom orbitom.

Uloga plimnih sila i vremena

Kada je Mjesec zarobljen po prvi put bio zarobljen, njegova je orbita vjerojatno bila izdužena i nestabilna, nalik elipsi. Plimne sile između Zemlje i Mjeseca postupno su dovele do kružne orbite. Taj proces traje i danas, pri čemu se Mjesec polako, ali kontinuirano udaljava od Zemlje brzinom od oko tri centimetra godišnje. Trenutačno je udaljen približno 384.000 kilometara od Zemlje, a Sunčeva i Zemljina gravitacija međusobno djeluju na njega.

Prema Williamsu, ova otkrića otvaraju nova pitanja o podrijetlu Mjeseca. Iako je teorija o zarobljavanju binarnog sustava uvjerljiva, još uvijek nema konačnog odgovora. “Nitko ne zna sa sigurnošću kako je Mjesec nastao,” kaže Williams. “Ali ova nova perspektiva pruža nam još jedan dio slagalice i obilje prilika za daljnja istraživanja.”

Ova nova teorija potiče znanstvenike da preispitaju dosadašnja saznanja o Mjesecu i njegovom formiranju. Površina Mjeseca, nekoć ključna za razumijevanje rane Zemljine povijesti, možda skriva tragove o dalekim kozmičkim susretima. Kako istraživanja napreduju, tajanstvena prošlost Mjeseca nastavit će fascinirati znanstvenike i širu javnost, izazivajući dublje razumijevanje Zemljinog najbližeg svemirskog susjeda.