Tim znanstvenika istražio je ostatke zamrznute životinje i datirao ih u kasno razdoblje neopleistocena—prije otprilike 32.400 godina.
U Jakutiji, u Rusiji, otkriven je 32.400 godina star vunasti nosorog, pružajući znanstvenicima izvanredno očuvan uvid u ovu drevnu vrstu. Ova iznimna jedinka, poznata kao ‘Abyiski nosorog’, pronađena je u blizini rijeke Tirekhtyakh, s očuvanom kožom, krznom, pa čak i dijelovima mekih tkiva zahvaljujući tisućljećima provedenim u permafrostu.
Pod vodstvom Gennadija Boeskorova s Instituta za geologiju dijamanata i plemenitih metala, tim istraživača temeljito je analizirao smrznute ostatke ovog vunastog nosoroga, datiravši ga u kasno razdoblje pleistocena—prije otprilike 32.400 godina. Otkriće ovako očuvane jedinke omogućilo je znanstvenicima da prouče anatomiju vunastog nosoroga (Coelodonta antiquitatis) u dosad neviđenim detaljima. Iako su već pronađeni brojni primjerci iz ledenog doba, poput vunastih mamuta, pronalazak nosoroga u ovakvom stanju iznimno je rijedak i od izuzetne znanstvene važnosti.
Izvanredno očuvani ostaci
Ono što ovaj primjerak čini posebno fascinantnim jest izvanredna očuvanost krzna, kože i mekih tkiva, koja su uspjela opstati tisućama godina u izuzetno hladnim uvjetima. Ovakva razina očuvanosti omogućuje znanstvenicima dublji uvid u anatomiju ove životinje, pružajući dragocjene informacije za rekonstrukciju života u ledenom dobu.
Jedan od najzanimljivijih aspekata Abyiskog nosoroga je njegova starost u trenutku smrti. Na temelju kratkog, svijetlog krzna, znanstvenici vjeruju da je riječ o mladoj jedinki, staroj otprilike 4,5 godine. To je u suprotnosti s većinom fosilnih ostataka odraslih nosoroga iz istog razdoblja.
Još jedno iznenađujuće otkriće je prisutnost masne grbe na leđima—a nešto što nikada ranije nije zabilježeno kod vunastih nosoroga. Ova neobična masna naslaga podsjeća na slične strukture kod vunastih mamuta, što sugerira da je možda služila za izolaciju ili skladištenje energije tijekom hladnih zima.
Uvid u drevni ekosustav
Vunasti nosorog bio je veliki biljojed koji je obitavao u zaleđenim prostranstvima Euroazije tijekom pleistocena, zajedno s mamutima, vukovima i špiljskim lavovima. Iako je bio druga najveća životinja u svom ekosustavu, vunasti nosorog ostaje zagonetka u paleontologiji zbog malog broja očuvanih fosila. Prema IFLScience, od kraja 18. stoljeća u Jakutiji, pronađeno je samo šest ostataka vunastih nosoroga, što ovo otkriće čini neprocjenjivim za znanstveno razumijevanje te vrste.
Osim anatomskih uvida, krzno ovog nosoroga otkrilo je i prisutnost sitnih parazita, poznatih kao vodene buhe, koje više ne obitavaju na tom području. Ova mikroskopska stvorenja iz roda Moina pronađena su u krznu, dajući nove informacije o klimi i okolišu u kojem je nosorog živio.
Utjecaj klimatskih promjena na otkrića u permafrostu
Kako globalne temperature rastu i permafrost se topi, otkriva se sve više drevnih životinja poput Abyiskog nosoroga. No, to predstavlja utrku s vremenom za znanstvenike—jednom kada su izloženi zraku i vremenskim uvjetima, ovi osjetljivi ostaci brzo propadaju, brišući dragocjene podatke.
Istraživanja su pokazala da, osim fosila, i fosilizirani izmet, poput onog špiljskih hijena, može pružiti dodatne uvide u živote izumrlih životinja. Na primjer, uzorci izmeta pomogli su znanstvenicima proučiti genom europskog vunastog nosoroga, pružajući dublje razumijevanje evolucijske povijesti ove vrste.
Otkriće Abyiskog nosoroga nudi uzbudljiv uvid u ekosustave ledenog doba, ali također otvara nova pitanja. S obzirom na klimatske promjene i topljenje permafrosta, moguće je da će u nadolazećim godinama biti otkriveno još više dobro očuvanih stvorenja, pružajući uvid ne samo u njihovu biologiju, već i u okoliš u kojem su živjeli.
Dok znanstvenici nastavljaju istraživati ovaj iznimni primjerak, razmatra se mogućnost analize njegove DNK u svrhu de-ekstinkcije—a to je kontroverzna, ali izuzetno zanimljiva tema u suvremenoj znanosti. Možemo li jednog dana ponovno oživjeti vunastog nosoroga? Iako su takve ideje još uvijek spekulativne, podaci dobiveni od ove drevne životinje sigurno će obogatiti naše razumijevanje prošlosti i usmjeriti buduća istraživanja prapovijesnog života.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
