Kada se razmatraju ljudska naselja na Mjesecu, Marsu i dalje, mnogo pažnje posvećuje se vremenu putovanja, prehrani i rizicima od radijacije. Suočit ćemo se s teškim uvjetima u dubokom svemiru, a neki mislioci ističu genomsko uređivanje kao način da se osigura otpornost ljudi na surove uvjete dok se upuštamo dalje u Sunčev sustav.
U siječnju je Sam McKee, docent i doktorand filozofije znanosti na Sveučilištu Metropolitan u Manchesteru, prisustvovao dugoočekivanoj debati između kraljevskog astronoma Lorda Martina Reesa i zagovornika istraživanja Marsa, dr. Roberta Zubrina. Događaj u Britanskom interplanetarnom društvu bavio se pitanjem treba li istraživanje Marsa biti ljudsko ili robotsko.
Potencijal genetskog uređivanja za svemirska putovanja
Postoji slaganje oko Reesove ideje o korištenju tehnologije genetskog uređivanja kako bi se ljudima omogućilo prevladavanje velikih izazova postajanja međuplanetarnom vrstom.
Naš genom obuhvaća sav DNK prisutan u našim stanicama. Od 2011. godine, sposobni smo lako i precizno uređivati genome. Prvi je došao molekularni alat pod nazivom Crispr-Cas9, koji se danas može koristiti u srednjoškolskom laboratoriju po vrlo niskoj cijeni, pa čak je korišten i na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Zatim su došle tehnike kao što su baza i primarno uređivanje, pomoću kojih se mogu napraviti mikroskopske promjene u genomu bilo kojeg živog organizma.
Potencijalne primjene genetskog uređivanja za svemirska putovanja su gotovo neograničene. Jedna od najtežih opasnosti s kojom će se astronauti suočiti u dubokom svemiru je povećana izloženost radijaciji, koja može izazvati probleme u mnogim tjelesnim procesima i dugoročno povećati rizik od raka.
Koristeći genetsko uređivanje, mogli bismo umetnuti gene iz biljaka i bakterija u ljudski genom, što bi omogućilo ljudima da čiste radijaciju u slučaju izlijevanja radioaktivnog otpada ili nuklearnih nesreća. Iako zvuči kao znanstvena fantastika, ugledni mislioci poput Lorda Reesa vjeruju da je ovo ključno za naš napredak kroz Sunčev sustav.
Dugoživci
Tardigradi (vodeni medvjedići) ili Dugoživci su mikroskopske životinje. Eksperimenti su pokazali da ova sitna stvorenja mogu tolerirati ekstremne temperature, pritiske, visoku radijaciju i glad. Čak mogu izdržati vakuum svemira.
Genetičari su željni razumjeti njihove genome, a članak objavljen u časopisu Nature pokušava otkriti ključne gene i proteine koji tim miniaturama omogućuju nevjerojatnu otpornost na stres.
Ako bismo mogli umetnuti neke od tih gena u biljke, mogli bismo ih učiniti otpornima na najviše razine radijacije i okolišnog stresa. To je svakako vrijedno istraživanja.
Još je zanimljivije pitanje bi li umetanje gena tardigrada u naš vlastiti genom moglo povećati našu otpornost na surove uvjete u svemiru. Znanstvenici su već pokazali da su ljudske stanice u laboratoriju razvile povećanu toleranciju na rendgenske zrake kada su im umetnuti geni tardigrada.
Etika i zakonodavstvo
Trebat će nam puno više istraživanja ako znanstvenici žele doseći ovu razinu. Međutim, mnoge su vlade u prošlosti uvele stroga ograničenja na korištenje genetskog uređivanja i drugih tehnologija za umetanje gena iz jedne vrste u drugu. Njemačka i Kanada su među najopreznijima, ali na nekim mjestima ograničenja se počinju opuštati.
U studenom 2018., kineski znanstvenik He Jiankui objavio je da je stvorio prve genetski uređene bebe. Uveo je gen u nerođene blizance koji pruža otpornost na HIV infekciju. Zbog toga je kasnije bio zatvoren, ali sada je pušten i ponovno mu je dopušteno provoditi istraživanja.
U novoj svemirskoj utrci, neke zemlje bi mogle daleko napredovati s genetskim uređivanjem, dok bi druge nacije, posebno na Zapadu gdje su ograničenja već stroga, mogle ostati po strani. Tko god pobijedi, ostvarit će ogromne znanstvene i ekonomske koristi. Ako su Rees i drugi futuristi u pravu, ovo područje ima potencijal da unaprijedi našu ekspanziju u svemir. No, društvo će morati donijeti odluku o tome.
Vjerojatno će biti protivljenja zbog duboko ukorijenjenih strahova od promjene ljudske vrste zauvijek. S osnovnim i primarnim uređivanjem, koje sada poboljšava preciznost ciljanog genetskog uređivanja, jasno je da tehnologija napreduje brže od rasprave. Vjerojatno će jedna zemlja napraviti korak naprijed dok će se druge povući. Tek tada ćemo saznati koliko su ove ideje zaista održive. Do tada, možemo samo spekulirati s znatiželjom, i možda s uzbuđenjem
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
