Astronomi su pomoću CARMENES spektrografa otkrili dokaze o prisutnosti vodene pare u atmosferi egzoplaneta Smertrios, poznatog kao HD 149026 b. Ovo otkriće, objavljeno u istraživačkom radu na otvorenom serveru arXiv, moglo bi biti ključ za bolje razumijevanje strukture i scenarija formiranja ovog udaljenog svijeta.
Smertrios je bogat metalima, vrući Saturn koji orbitira oko žutog poddiva zvijezde spektralnog tipa G0 IV, udaljenog oko 248,5 svjetlosnih godina. Planet ima radijus od otprilike 0,81 Jupiterovog radijusa i masu koja je približno tri puta manja od Jupiterove. Prethodna opažanja su pokazala da Smertrios orbitira oko svoje zvijezde svakih 2,876 dana, na udaljenosti od oko 0,043 AJ. Procjenjuje se da je ravnotežna temperatura planeta 1.693 K.
Istraživanje atmosfere Smertriosa
Tim astronoma predvođen Sayyed A. Rafijem s Tokijskog sveučilišta u Japanu koristio je CARMENES spektrograf u Calar-Alto opservatoriju za provođenje visokorezolucijske spektroskopije prijenosa Smertriosa. Njihov glavni cilj bio je dobiti dublji uvid u sastav atmosfere ovog egzoplaneta.
“Spektroskopija prijenosa predstavlja jedan od najuspješnijih pristupa za istraživanje atmosfera egzoplaneta. Analizirali smo visokorezolucijski spektar prijenosa vrućeg Saturna, HD 149026 b, snimljen pomoću CARMENES spektrografa,” napisali su istraživači u radu.
Analizom CARMENES podataka, Rafijev tim je pronašao dokaze o prisutnosti vodene pare vrlo blizu očekivane lokacije Smertriosa. Najjači signal imao je omjer signal-šum (S/N) od 4,8. Astronomi su napomenuli da se otkriveni signal trenutno može smatrati samo dokazom postojanja vodene pare, a ne potvrđenim otkrićem.
Značaj dokaza vodene pare
Prema studiji, dokaz o prisutnosti vodene pare u atmosferi Smertriosa sugerira da omjer ugljika i kisika mora biti manji od jedan ako je atmosfera homogena i u kemijskoj ravnoteži, jer se očekuje vrlo niska prisutnost cijanovodika.
Iako su istraživači tražili cijanovodik u atmosferi Smertriosa, nisu pronašli dokaze o prisutnosti ovog spoja. Pretpostavljaju da bi to moglo biti zbog relativno niskog omjera signal-šum u podacima. Stoga se mogućnost prisutnosti cijanovodika u atmosferi ovog planeta ne može definitivno isključiti.
Studija je također izmjerila brzinu kretanja Smertriosa u orbiti i njegovu brzinu mirovanja, koje su utvrđene na približno 158,17 km/s i 2,57 km/s. Međutim, primijećeno je da, iako je orbitalna brzina očekivana, brzina mirovanja je puno veća nego što bi trebala biti. Autori rada smatraju da bi to moglo biti uzrokovano nekoliko čimbenika, poput neobičnih atmosferskih pojava ili orbite koja nije potpuno kružna.
Dokazi o prisutnosti vodene pare u atmosferi Smertriosa značajno doprinose razumijevanju ovog udaljenog egzoplaneta i pružaju temelje za buduća istraživanja koja će dublje istražiti kemijski sastav i dinamiku njegove atmosfere.
