Rukopis iz četvrtog ili petog stoljeća opisuje kako je Isus kao dijete ‘oživio’ ptice od gline.
Znanstvenici su dešifrirali i objavili fragment papirusa koji sadrži dio “Evanđelja po Tomi”, koji pripovijeda priče iz Isusovog djetinjstva.
Papirus, napisan na grčkom jeziku, datira iz četvrtog ili petog stoljeća, čineći ga najstarijom poznatom kopijom ovog evanđelja, kako su znanstvenici naveli u radu nedavno objavljenom u časopisu Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik. Postoje i druge kopije evanđelja, ali one potječu iz kasnijih razdoblja. Crkve nisu uključile ovo evanđelje u Bibliju.
“Ovo je najstariji sačuvani rukopis tog teksta na bilo kojem jeziku,” napisali su Lajos Berkes, predavač na Institutu za kršćanstvo i antiku na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, i Gabriel Nocchi Macedo, profesor papyrologije na Sveučilištu u Liègeu u Belgiji, u svojoj studiji. Znanstvenici općenito vjeruju da je Evanđelje po Tomi izvorno sastavljeno u drugom stoljeću, djelomično zbog toga što neke priče u evanđelju zvuče slično pričama koje su pisali kršćanski pisci drugog stoljeća.
Čudo iz djetinjstva
Fragment papirusa opisuje čudo koje je Isus izveo dok je bio dijete. U priči ispričanoj u fragmentu, “Isus se igra na obali brze rijeke i oblikuje dvanaest vrabaca od mekane gline koju nalazi u blatu. Kada ga njegov otac Josip ukori i pita zašto radi takve stvari na sveti sabat, petogodišnji Isus pljesne rukama i oživi figure od gline,” prema izjavi Humboldtovog sveučilišta u Berlinu. Znanstvenici su već upoznati s ovom pričom iz kasnijih kopija evanđelja.
Iako ovaj fragment spominje samo ovo određeno čudo, kasnije kopije evanđelja govore o mnogim drugim čudima koja je Isus izveo kao dijete. To uključuje vraćanje života dječaku po imenu Zeno i trenutno ozdravljenje njegovog oca Josipa nakon što ga je ugrizla otrovna zmija.
Nejasno podrijetlo
Podrijetlo fragmenta je nejasno. “Zapravo ne znamo gotovo ništa o podrijetlu papirusa, njegovoj povijesti i vlasništvu,” rekao je Nocchi Macedo za Live Science u emailu. “Sve što sigurno znamo je da potječe iz Egipta. Mogao je stići u Hamburg ili kad je osnovna zbirka papirusa nabavljena — između 1906. i 1939. — ili 1990. godine kada je kutija nekonzerviranih papirusa prebačena [u Hamburg] iz Berlina.” U studiji, znanstvenici su izjavili da su uvjereni da je fragment bio u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata.
Jedan od razloga zašto papirus nije ranije istražen je taj što je rukopis neuredan i više liči na privatno pismo ili popis za kupovinu nego na evanđelje, rekli su istraživači u izjavi. Znanstvenici vjeruju da je mogao biti vježba pisanja, možda izvedena od strane nekoga u školi ili samostanu.
‘Uzbudljivo’ otkriće
Mnogi znanstvenici slažu se da je fragment drevni rukopis, a ne moderna krivotvorina.
“Uzbudljivo je što postoji nova, rana kopija ovog teksta,” rekao je Simon Gathercole, profesor Novog zavjeta i ranog kršćanstva na Sveučilištu u Cambridgeu, za Live Science u emailu. “Autentičan je u smislu da je to stvarno drevni rukopis. Nije autentičan u smislu da nam govori što je Isus zaista radio kao dijete,” rekao je Gathercole.
Tony Burke, profesor ranog kršćanstva na Sveučilištu York u Torontu, primijetio je da otkriće ne pruža nove informacije.
“Mislim da je sjajno imati više svjedočanstava o tekstu, ali ne govori nam ništa novo,” rekao je Burke za Live Science u emailu. “Oduvijek smo mislili da je sastavljen u drugom stoljeću, tako da kopija iz 4./5. stoljeća ne mijenja konsenzusno mišljenje o tekstu.”
Christopher Frilingos, profesor religijskih studija na Državnom sveučilištu Michigan, rekao je za Live Science da je otkriće “vrlo značajno, kako u smislu datuma fragmenta tako i jezika, grčkog.”
U emailu je napomenuo da “drugi rani kršćanski pisci iz drugog stoljeća aludiraju na priče iz Isusovog djetinjstva; ovaj rukopis bio bi najraniji svjedok teksta takvih priča.” Frilingos je također istaknuo da bi podrijetlo teksta trebalo detaljnije ispitati, ako je moguće.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.