Dok Sjeverna Amerika s nestrpljenjem očekuje potpunu pomrčinu sunca ovoga ponedjeljka, jedina briga promatrača je kako adekvatno zaštititi oči tijekom ovog izvanrednog događaja. U drevnim vremenima, međutim, reakcije na pomrčine sunca bile su daleko od opuštenih, izazivajući često strah i krvoproliće među promatračima na Zemlji. Prema IFLScience, najstariji zapisi o ovim nebeskim fenomenima potječu iz Kine i starosti su više od 4.000 godina. Smatrane lošim predznacima koji su navješćivali sudbinu careva, pomrčine su bile predmet ozbiljnog shvaćanja unutar vladarskih klasa, dovodeći često do radikalnih odluka. Primjerice, zabilježeno je da su dva astronoma koji su radili za cara Chung K’anga pogubljena jer nisu uspjela predvidjeti Sunčevu pomrčinu u 22. stoljeću prije nove ere.
Među običnim stanovništvom drevne Kine vjerovalo se da pomrčine sunca uzrokuje zmaj koji proždire Sunce, zbog čega se riječ “shi”, koja također znači “jesti”, koristila za opis pomrčina. Kao odgovor na te događaje, ljudi su stvarali buku lupajući u bubnjeve s ciljem otjerivanja zmaja i povratka Sunčeve svjetlosti. Iako su drevni Grci bili sposobni predvidjeti pomrčine sunca s izvanrednom točnošću, i dalje su doživljavali duboku uznemirenost pri svakom takvom događaju. Izvori navode da bi se vladari i monarsi skrivali tijekom pomrčina, bojeći se božanske odmazde, a neki su čak postavljali obične ljude na svoje mjesto u pokušaju da zavaraju bogove.
Zabilježeno je kako je Aleksandar Veliki pribjegao istoj strategiji tijekom najave niza djelomičnih Sunčevih pomrčina 323. godine prije Krista. Međutim, čini se da bogovi nisu bili zavedeni ovim manevrom s obzirom na to da je Aleksandar preminuo iste te godine. Na američkom kontinentu, drevni narod Maja posjedovao je izuzetno napredno znanje o astronomiji, što im je omogućavalo predikciju Sunčevih pomrčina koristeći se almanasima i kartama zapisanim u čuvenom Dresden Codexu. Unatoč ovoj impresivnoj znanstvenoj sofisticiranosti, Maje su pomrčine sunca tumačili kao znak “slomljenog” Sunca, potičući svoje vladare na izvođenje krvavih rituala u pokušaju “popravka” Sunca.
S druge strane, Azteci su vjerovali da je Sunce bilo “prožderto”, što je izazivalo paniku tijekom pomrčina sunca. Fray Bernardino de Sahagún, španjolski misionar, dokumentirao je kako su Azteci u takvim trenucima padali u histeriju, žrtvujući osobe svijetle kože ili kose u nadi da će time odvratiti demone od napada. U istom povijesnom razdoblju, u Engleskoj, William Shakespeare bio je svjedok potpune pomrčine sunca 7. ožujka 1598. godine. Kasnije, u svojem djelu “Kralj Lear”, Shakespeare je izrazio svoju zebnju prema ovim kosmičkim događajima riječima: “nedavne pomrčine sunca i mjeseca ne slute na dobro”, reflektirajući univerzalni strah i fascinaciju ljudi pred ovim prirodnim fenomenima.
