Ogromni sloj plovućca i pepela pronađen zakopan pod vodom u kalderi Santorini ukazuje na to da je erupcija iz 726. godine bila mnogo veća nego što se mislilo.
Ova drevna erupcija vulkana Santorini, koja se odigrala prije više od tisuću godina, pokazala je razmjere daleko veće od onih koje su prethodno bile zabilježene, sugerirajući da eksplozivne erupcije mogu nastati i tijekom razdoblja koja se smatraju relativno mirnim, kako otkriva nedavno istraživanje.
Santorini, podvodni vulkan smješten u nizu vulkana zvanom Helenski otočni luk koji se prostire između Grčke i Turske, poznat je po svojim snažnim erupcijama koje mogu rezultirati urušavanjem zemljine površine iznad magmatske komore, čime se stvara kaldera ogromnih proporcija. Posljednja erupcija takve veličine na Santoriniju, nazvana Minojska erupcija, odigrala se 1600. godine prije Krista. Ta erupcija radikalno je preoblikovala geografski izgled regije, pretvarajući što je nekad bio jedinstveni otok u današnji arhipelag.
Preispitivanje trenutačnih modela
Tradicionalno se vjeruje da periodi nakon velikih erupcija obuhvaćaju fazu regeneracije vulkana, tijekom koje se magmatska komora postepeno puni, omogućavajući samo manje erupcije. No, snažna erupcija koja se dogodila 726. godine natjerala je znanstvenike na ponovno preispitivanje ovog modela vulkanske aktivnosti, posebno u “tišim” razdobljima, prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Geoscience.
Povijesni izvori detaljno opisuju događaje ljeta 726. godine, kada su vode unutar Santorini kaldera postale nemirne, bujajući do točke vrenja, dok je nebom dominirao gusti oblak dima, signalizirajući seriju piroklastičnih erupcija. Ove erupcije, karakterizirane izbacivanjem usijanog pepela, plinova i stijena, generirale su masivne količine plovućca koje su zatim prekrile morsku površinu, prostirući se sve do obala Makedonije i Male Azije, preko 400 kilometara daleko.
Dok su prethodna istraživanja ove erupcije identificirala samo tanak sloj plovućca na Palea Kameni, jednom od otoka u središtu Santorini kaldera, nova otkrića pokazuju znatno veći opseg erupcije, sličan onome kod nedavne erupcije vulkana Tonga 2022. godine. Za detaljnije istraživanje erupcije, tim istraživača proveo je bušenja na različitim lokacijama oko vulkana. Analiza prikupljenih sedimentnih jezgri otkrila je debeli sloj plovućca i pepela, ukazujući na to da je erupcija izbacila oko 0,7 kubičnih milja (3,1 kubičnih kilometara) materijala, što je ekvivalentno volumenu od otprilike milijun olimpijskih bazena. Ovaj nalaz upućuje na potencijal Santorini kaldera za generiranje velikih eksplozivnih erupcija čak i u razdoblju kada bi, teorijski, trebala biti u fazi oporavka.
