Drvena pločica ukrašena nerazjašnjenim pismom rongorongo s Rapa Nuija (poznatijeg kao Uskršnji otok) potječe iz 15. stoljeća, znatno prije dolaska Europljana. Ovaj podatak upućuje na to da su stanovnici Rapa Nuija samostalno razvili svoje pismo, neovisno o europskom utjecaju.
Drvena pločica s nerazjašnjenim zapisima rongorongo s otoka Rapa Nui u istočnom Pacifiku, također zvanog Uskršnji otok, starija je od dolaska Europljana na otok. To pojačava vjerojatnost da je rongorongo jedan od rijetkih samostalno razvijenih sustava pisanja. Drvo jedne od četiri rongorongo pločice, koje se čuvaju u zbirci u Rimu, datira između 1493. i 1509. godine – više od dva stoljeća prije prvog dokumentiranog dolaska Europljana na otok 1720-ih, prema novim istraživanjima objavljenim 2. veljače u časopisu “Scientific Reports“.
Silvia Ferrara, vodeća autorica studije i filologinja na Sveučilištu u Bologni u Italiji, za Live Science je izjavila da rezultati potvrđuju tezu da je rongorongo bio izvorni izum stanovnika otoka Rapa Nui, a ne rezultat utjecaja pisma koje su koristili Europljani. Složeni simboli rongorongo potpuno se razlikuju od bilo kojeg europskog pisma, što dodatno podupire teoriju o samostalnom razvoju jezika. “Gledajući iz povijesne perspektive, ako posuđujete sustav pisanja, obično ga zadržavate što sličnijim originalu,” istaknula je.
Rapa Nui, smješten gotovo 3.800 kilometara od čileanske obale, naseljen je između 1150. i 1280. godine. Iako su Europljani stigli u 18. stoljeću, lokalni sustav pisanja zasnovan na simbolima nisu primijetili sve do 1864. godine, a danas postoji samo na 27 drvenih predmeta, od kojih nijedan više nije na otoku. Katolički misionari odnijeli su četiri takve pločice 1869. godine i poslali ih biskupu na Tahitiju, koji ih je kasnije proslijedio u Europu.
Ferrara i njezini suradnici proveli su radiougljično datiranje na malim uzorcima četiriju rongorongo pločica koje se čuvaju u rimskom sjedištu kongregacije katoličkih časnih sestara. Datiranje je pokazalo da tri pločice potječu iz drveća posječenog u 18. ili 19. stoljeću, dok je četvrta, prema radiougljičnim datumu, napravljena od drveća posječenog u 15. stoljeću. To upućuje na to da je rongorongo pismo bilo u upotrebi prije dolaska Europljana na Rapa Nui, rekla je Ferrara.
Ipak, postoji mogućnost da su simboli urezani na “staro drvo”, posječeno dugo prije nego što je na njemu urezan rongorongo, dodala je. U ovom slučaju, međutim, vjerojatno je da je inskripcija napravljena u vrijeme kada je drvo nabavljeno, jer se čini malo vjerojatnim alternativa – da je drvo čuvano više od 200 godina prije upotrebe, naglasila je. Nova analiza također sugerira da drvo najstarije pločice potječe od vrste koja nije autohtona za Rapa Nui, te istraživači pretpostavljaju da bi moglo biti riječ o komadu plutače.
Rapa Nui je poznat po svojim brojnim arheološkim zagonetkama, uključujući ogromne kamene glave poznate kao moai, a mnogi su pokušali – bez uspjeha – dešifrirati rongorongo pismo. Ferrara navodi da je među otprilike 15.000 sačuvanih znakova prepoznato više od 400 različitih rongorongo simbola, od kojih nijedan ne odgovara bilo kojem drugom poznatom sustavu pisanja.
Rafal Wieczorek, kemičar na Sveučilištu u Varšavi koji nije bio uključen u najnoviju studiju, ali je istraživao druge rongorongo ploče, rekao je da iako novo istraživanje nije definitivno, predstavlja snažan dokaz da je pismo samostalni izum – možda jedan od samo nekoliko puta kada je sustav pisanja izmišljen od početka, bez poznavanja drugih sustava pisanja.
“To je značajan napredak,” rekao je za “Live Science”, jer su prije ovog istraživanja datirane samo dvije rongorongo ploče, a najnovija studija uspostavila je vremenski okvir koji se može dalje istraživati. “Stvarno vjerujem da je rongorongo jedan od vrlo rijetkih samostalnih izuma pisanja u ljudskoj povijesti, poput pisma Sumera, Egipćana i Kineza,” rekao je. “Ali vjerovanje je jedno, a čvrsti podaci nešto sasvim drugo… idealno bi bilo testirati sve ploče.”
