Nedavna otkrića bacaju novo svjetlo na neolitičko doba, razdoblje koje je obilježilo prijelaz ljudskih zajednica na poljoprivrednu proizvodnju i stočarstvo. To je doba predstavljalo ključnu točku u socijalnoj i ekonomskoj evoluciji čovječanstva.
Rafael M. Martínez Sánchez, sa Sveučilišta u Córdobi piše za the Conversation da istraživanja koja spajaju arheološka iskopavanja s analizom drevne DNK ukazuju na značajne inovacije koje su se dogodile na Bliskom istoku, unutar područja poznatog kao Plodni polumjesec. Te su inovacije kasnije usvojene od strane zajednica lovaca-sakupljača na Anatolijskom poluotoku, današnjoj Turskoj. Oko 8.500 godina prije nove ere, poljoprivrednici su prešli Egejsko more i donijeli tehnike uzgoja iz Anatolije na područje Grčke i Balkana. Nekoliko stoljeća kasnije, slične prakse pojavile su se i u Italiji.
Tragovi poljoprivrede
Prvi tragovi poljoprivrede na Iberijskom poluotoku datiraju od prije približno 7.600 godina, što je vremenski usklađeno s pojavom poljoprivrede na otocima Korzika i Sardinija, te njezinim širenjem kroz riječne doline Europe. Uvođenje poljoprivrede dovelo je do značajnog povećanja broja stanovnika i demografskih promjena, s asimilacijom lokalnih lovaca-sakupljača, što je rezultiralo bogatom genetskom i kulturnom raznolikošću. Ove promjene označile su kraj srednjeg kamenog doba.
Kako objašnjava Martínez Sánchez, na Iberijskom poluotoku, prakse koje su donijeli neolitički narodi slične su onima koje su bile prisutne u Italiji nekoliko stoljeća ranije. Posebno je značajna dekoracija keramike, koja sugerira kulturne veze. Dekorativni elementi uglavnom su uključivali utiskivane motive, poznate kao Cardium keramika, često koristeći školjke za otiske. Cardium keramika pronađena je duž obala Mediterana, što upućuje na to da su neolitički ljudi putovali morem, držeći se blizu obale. Ove su populacije brzo zauzele Iberijski poluotok, gdje su prošle kroz brzu kulturnu evoluciju.
Europa i Afrika, razlike i sličnosti
Dok je Europa prolazila kroz srednje kameno doba, zajednice u Sjevernoj Africi živjele su od lova i sakupljanja. Genetski, bile su slične onima koje su živjele tisućama godina ranije, na kraju gornjeg paleolitika, čiji su ostaci pronađeni u pećini Taforalt u Maroku. U sjevernom Magrebu, ove grupe nisu koristile keramiku. Južnije, uvjeti u Sahari bili su mnogo drugačiji od današnjih. Područje je bilo vlažnije, s savanama, šumama, rijekama i jezerima. U ovim područjima, primjerice u današnjem Maliju, Nigeru i Sudanu, lovci-sakupljači su koristili keramiku.
Oko 7.500 godina prije nove ere, u sjevernom Maroku počeli su se pojavljivati tragovi poljoprivrede i stočarstva, zajedno s Cardium keramikom sličnom onoj pronađenoj u Iberiji. Ovi nalazi, pretežno na poluotoku Tingitana blizu Tangeru, uključivali su žitarice kao što su pšenica i ječam, mahunarke poput graha, graška i leće, te uzgoj ovaca i koza. Uz keramiku, pronađeni su i ukrasi od malih morskih puževa te perle od ljusaka nojevih jaja, što je bio uobičajeni ukras u drevnoj Africi.
Nova pitanja za znanstvenike i povjesničare
Ova otkrića postavljaju pitanje o širenju tih inovacija s Iberijskog poluotoka i načinu na koji su prihvaćene. Analiza drevne DNK četiri osobe iz razdoblja između 7.400 i 7.100 godina prije nove ere, otkrivenih u pećini Kaf Taht el-Ghar blizu Tetuana, pokazala je mješovito porijeklo i transkontinentalna kretanja. Za razliku od prethodnih saznanja, genetski sastav neolitičkih stanovnika ove pećine bio je sličan europskim neolitičkim narodima, uglavnom anatolijskog porijekla, s doprinosom drevnih europskih mesolitičkih lovaca-sakupljača, dok je lokalno stanovništvo činilo samo 15%-20% genetskog fonda.
Ovo ukazuje na postojanje “kreolske” neolitičke populacije, genetski slične onoj na Iberijskom poluotoku, a različite od autohtonog stanovništva koje je naseljavalo regiju nekoliko stoljeća ranije. Suprotno tome, piše Martínez Sánchez, u nekropoli Ifri N’Amr Ou Moussa, južnije od pećine, otkrivena je zajednica poljoprivrednika čiji je genetski profil bio potpuno autohton. Ovo sugerira da je lokalno stanovništvo usvojilo neolitičke prakse bez integracije u novo društvo. Oko 6.500 godina prije nove ere, na atlantskoj obali Maroka pojavila se nova vrsta keramike s dekoracijama i otiscima sličnim onima iz Sahare.
Što nam kažu geni?
Genetska analiza trojice pojedinaca povezanih s ovom vrstom keramike otkrila je promjene. Izgleda da potječu od neolitičkih populacija ne iz Anatolije, već s Mediteranskog Levanta. Smatra se da su prešli preko vlažnije i gostoljubivije Sahare iz Sinaja, prateći stada životinja. Ove pastoralne skupine uključivale su i mali postotak gena lokalnih lovaca-sakupljača.
Na kraju neolitičkog doba, prije 5.700 godina, DNK otkrivena na nalazištu Kelif el Baroud blizu Rabata svjedoči o miješanju svih prethodnih grupa. Pronađeni genom je mješavina autohtonih sjevernoafričkih lovaca-sakupljača, anatolijskih poljoprivrednika pomiješanih s europskim lovcima i sakupljačima, te skupina s Levanta. U kontekstu zapadnog Magreba, ova mješavina kultura sada čini temelj identiteta većine njegovih stanovnika, predstavljajući genetski fond regije kao spoj triju kontinenata tijekom milijuna godina.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
