Mars, poznat kao crveni planet zbog svoje prašine od zahrđalog željeza koja prekriva njegovu površinu i atmosferu, nije uvijek bio takav. Dokazi naših robotskih istraživaća, poslanih na taj planet tijekom više od pola stoljeća, ukazuju na to da je Mars nekada bio dinamičan, ako ne i bujan svijet. Dokazi vode vidljivi su posvuda: drevne poplavne ravnice, morska dna, sve to svjedoči o prošlosti Marsa. Zapravo, teško bi bilo razlikovati fotografiju s površine Marsa od fotografije jedne od Zemljinih pustinja.
Iako Mars možda nije uživao u obilju tekuće vode poput Zemlje, neosporno je da je nekoć bio dom velikih oceana, prostranih rijeka i čestih kišnih, oblačnih dana. Iako još uvijek ne znamo jesu li se na Marsu odgovarajuće kemikalije sastale u pravom trenutku za pokretanje života, jasno je da bi putovanje milijardama godina unazad u rane dane našeg Sunčevog sustava otkrilo dvije planetarne “sestre” Zemlje, smještene unutar naseljive zone naše zvijezde.
MMM: Malena masa Marsa
No, Mars je, nažalost, bio rođen s ključnim nedostatkom: njegova relativno mala masa, tek 11% Zemljine, rezultirala je brzim hlađenjem njegove jezgre. Svi planeti proizvode toplinu – jedan dio potječe od raspada radioaktivnih elemenata iz prvotnog oblaka plina iz kojeg se formirao naš Sunčev sustav, dok drugi dio proizlazi iz samog procesa formiranja. Svaki današnji planet predstavlja završni produkt kolapsa ogromnog oblaka plina i prašine u znatno manji volumen, proces koji generira trenje i posljedično proizvodi toplinu.
Ova akumulirana toplina ostaje zarobljena unutar same strukture planeta, a jedini put njezinog oslobađanja je putem zračenja u vakuum svemira. Iako je proces zračenja relativno neučinkovit način prijenosa topline (na primjer, ljudsko tijelo u svemiru, daleko od Sunca, polako bi se smrzavalo), planeti postepeno otpuštaju unutarnju toplinu.
Veličina planeta je binta
Zemlja još uvijek ima puno topline, zahvaljujući svojoj većoj veličini u odnosu na Mars i činjenici da toplina zrači samo s površine planeta. Veći planeti zadržavaju toplinu dulje. Ova toplina održava jezgru tekućom, stvarajući magnetsko polje koje štiti našu atmosferu od solarnog vjetra. Bez tog polja, izgubili bismo našu atmosferu kao sjemenke maslačka na vjetru.
To je bila kobna mana Marsa. Rođen premalen, Mars je brzo izgubio svoje magnetsko polje, a time i atmosferu. Bez atmosferskog tlaka, voda na površini isparila je, a zatim je otpuhana iz Sunčevog sustava solarnim vjetrom.
S tim gubitkom, Mars je postao beživotan, gasivši svaku nadu za život na tom planetu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
