U Nacionalnom muzeju u Kopenhagenu, u Danskoj, nalazi se mramorna glava koja je nekoć bila dio antičkog grčkog hrama Partenona na Akropoli u Ateni. Ova glava izvorno je pripadala figuri kentaura te je bila dio prikaza bitke između mitoloških Lapita i kentaura (bića iz mitologije koja su polu-konj, polu-čovjek). Iz još uvijek neobjašnjenih razloga, dijelovi glave kentaura prekriveni su tankim slojem smeđe boje, baš kao i nekoliko drugih mramornih fragmenata s Partenona. Ova zagonetna smeđa prevlaka prvi put je istražena od strane Britanskog muzeja 1830. godine. U to doba, poduzeti su pokušaji da se utvrdi da li je boja proizišla iz drevne boje, ali se na kraju zaključilo da bi to mogao biti rezultat kemijske reakcije između mramora i zraka ili da mramor sadrži čestice željeza koje su migrirale na površinu, dajući joj smeđu boju.
“Mnogi su pokušavali objasniti tu neobičnu smeđu prevlaku. Godine 1851., njemački kemičar Justus von Liebig proveo je prvo stvarno znanstveno istraživanje i utvrdio da prevlaka sadrži oksalate, soli oksalne kiseline. To je kasnije potvrđeno brojnim analizama, no porijeklo oksalata i dalje je nepoznanica,” izjavio je profesor emeritus Kaare Lund Rasmussen, stručnjak za kemijske analize povijesnih i arheoloških artefakata s Odjela za fiziku i kemiju na Sveučilištu Južne Danske.
U suradnji s kolegama s Odjela za biokemiju i molekularnu biologiju – Frankom Kjeldsenom i Vladimirom Gorshkovim, te u partnerstvu s Bodil Bundgaard Rasmussen, bivšom voditeljicom Zbirke antikviteta u Nacionalnom muzeju Danske, Thomasom Delbeyem s Cranfield Universityja u Engleskoj, i Ilariom Bonaduce s Sveučilišta u Pisi u Italiji, Kaare Lund Rasmussen objavio je znanstveni rad. Rad opisuje rezultate istraživanja smeđe obojene glave kentaura iz Nacionalnog muzeja.
Kako je onda nastao smeđi sloj?
“Poseban nam je interes bio istražiti mogućnost da je smeđi sloj nastao djelovanjem nekog biološkog organizma, poput lišaja, bakterija, algi ili gljivica. Ova je hipoteza već bila predložena, ali nikada nije identificiran nijedan specifičan organizam. Isto se odnosi i na teoriju da bi mogli biti tragovi primijenjene boje — možda u svrhu zaštite ili toniranja mramorne površine,” objasnio je Kaare Lund Rasmussen.
Za potrebe svojih istraživanja, tim je dobio dozvolu za uzimanje pet malih uzoraka s leđne strane glave kentaura. Ti su uzorci potom podvrgnuti različitim analizama u laboratorijima SDU-a, uključujući analizu proteina i metodu laser ablacije.
“U smeđim slojevima nismo pronašli tragove biološke materije — samo tragove vlastitih otisaka prstiju te možda tragove ptičjeg jajeta koje se nekada razbilo na mramoru. To ne dokazuje da biološka materija nikada nije postojala, ali znatno smanjuje vjerojatnost, čineći teoriju o biološkom podrijetlu manje vjerojatnom,” istaknuo je Kaare Lund Rasmussen.
Također, sada se čini manje vjerojatnim da je mramorna površina bila obojena ili konzervirana, kako tvrde istraživači, koji su posebno tražili tragove boje. Drevne boje obično su bile napravljene od prirodnih proizvoda kao što su jaja, mlijeko i kosti, a takvi tragovi nisu pronađeni u smeđoj mrlji. Kroz svoja istraživanja, tim je također otkrio da se smeđi sloj sastoji od dvije odvojene prevlake. Svaka od tih prevlaka debljine je približno 50 mikrometara i razlikuju se po sastavu tragovitih elemenata. Ipak, obje prevlake sadrže mješavinu oksalatnih minerala vedelita i wewelita.
Dvije različite prevlake
Činjenica da postoje dvije različite prevlake ne podupire teoriju da su nastale migracijom materijala, poput čestica željeza, iz unutrašnjosti mramora, niti teoriju da su nastale reakcijom s zrakom. Zagađenje zraka također se čini malo vjerojatnim iz dodatnog razloga; glava kentaura je u Kopenhagenu u zatvorenom prostoru od prije početka moderne industrijske ere u 18. stoljeću. Upravo to čini glave u Nacionalnom muzeju posebno vrijednima u usporedbi s mramornim komadima na Akropoli, od kojih su neki tek nedavno uneseni unutar muzeja.
“S obzirom na to da postoje dvije različite smeđe prevlake s različitim kemijskim sastavima, vjerojatno je da su nastale na različite načine. To bi moglo sugerirati da je netko nanio boju ili tretman za konzervaciju, ali budući da nismo pronašli tragove takvih tvari, smeđa boja i dalje ostaje zagonetka,” zaključio je Kaare Lund Rasmussen.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
