Znanstvenici su otkrili zanimljivu razliku u brzini starenja između sisavaca, uključujući ljude, i mnogih vrsta gmazova i vodozemaca. Prema nedavnom istraživanju, ova razlika može biti rezultat vladavine dinosaura prije milijuna godina, tijekom ključnog razdoblja evolucije sisavaca.
Mikrobiolog João Pedro de Magalhães sa Sveučilišta u Birminghamu, Ujedinjeno Kraljevstvo, razvio je teoriju poznatu kao hipoteza “uska grla dugovječnosti”. U svom radu, objavljenom u znanstvenom časopisu BioEssays, de Magalhães sugerira da su raniji sisavci, suočeni s dominacijom dinosaura, razvili potrebu za brzim razmnožavanjem kako bi opstali. Ovaj evolucijski pritisak mogao bi biti razlog zašto geni za duži život nisu bili prioritet u njihovom razvoju.
“Prisiljeni na život na dnu prehrambenog lanca, rani sisavci su se tijekom vladavine dinosaura morali prilagoditi na brzo razmnožavanje. Taj dugotrajni evolucijski pritisak mogao bi biti ključan za razumijevanje načina na koji danas starimo,” izjavio je de Magalhães.
U istraživanju se navodi da su naši pradavni preci iz skupine euterijskih sisavaca izgubili neke enzime za popravak štete uzrokovane ultraljubičastim svjetlom, što se dogodilo otprilike u vrijeme dinosaura. Zanimljivo je da i tobolčari i monotremi nemaju barem jedan od tri enzima poznatih kao fotolijaze, što bi moglo biti povezano s njihovim skraćenim životnim vijekom.
Drugi dokazi
Postoje i drugi dokazi koji podupiru ovu teoriju. Primjerice, određene vrste gmazova, poput aligatora, imaju sposobnost da neprekidno rastu zube tijekom cijelog života, dok ljudi to ne mogu. Ovo bi moglo biti posljedica genetske selekcije koja datira unatrag stotinama tisuća godina.
“U životinjskom svijetu postoje izvanredni primjeri popravka i regeneracije. Ta genetska svojstva vjerojatno bi bila nepotrebna za rane sisavce koji su se borili za opstanak,” dodaje de Magalhães.
Iako neki sisavci, uključujući kitove i ljude, doživljavaju stogodišnje dobi, još uvijek nije jasno jesmo li ograničeni naslijeđem naših kraće živućih predaka ili smo evoluirali na način da nas to više ne utječe. Ova tema mogla bi biti predmet budućih istraživanja.
Bolje razumijevanje čimbenika koji utječu na starenje može pomoći u borbi protiv bolesti povezanih s dobi, kao što su demencija i moždani udar. Genetika iza “uska grla dugovječnosti” mogla bi pružiti dodatne uvide.
“Ovo je trenutno samo hipoteza, ali otvara mnoge intrigantne mogućnosti istraživanja, uključujući i to da je rak možda češći kod sisavaca nego kod drugih vrsta zbog bržeg procesa starenja,” zaključuje de Magalhães.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
