Stoljećima je “Leonardovo pravilo o stablima” (Leonardo da Vinci’s “rule of trees“) služilo kao vodič za umjetnike i znanstvenike. No, nedavna istraživanja otkrila su neke proturječnosti, izazivajući ono što smo mislili da znamo o unutarnjem funkcioniranju stabala.
Leonardo da Vinci, cijenjen zbog svoje umjetničke vještine, imao je dara za promatranje svijeta oko sebe. Njegova oštra zanimanja za precizno prikazivanje stabala dovela su ga do formulacije “Leonardovog pravila o stablima”. Ovo načelo sugerira da kombinirana debljina grana stabla na bilo kojoj visini odgovara debljini debla stabla.
Dugo vremena znanstvenici su vjerovali da ovo pravilo nije primjenjivo samo na vanjštinu stabala, već i na njihove vaskularne kanale. To su putevi koji prevoze vodu kroz stablo. Smatralo se da kako se grane sužavaju, tako se smanjuje i veličina ovih kanala, ali njihov ukupni volumen bio bi jednak onome debla. Ovaj koncept bio je utkan u osnovu teorije metaboličkog skaliranja.
Izazivanje uspostavljene norme
Međutim, znanstvenici s Bangor Sveučilišta i Sveučilišta za poljoprivredne znanosti u Švedskoj (SLU) predstavili su suprotno mišljenje. Njihova otkrića, objavljena u radu Proceedings of the National Academy of Sciences, ističu da ovaj model ne vrijedi za unutarnje vaskularne strukture stabla.
Stabla trebaju učinkovit sustav za prijenos vode i hranjivih tvari od korijena do vrhova listova. Ključan za ovaj proces je hidraulički otpor vaskularnog sustava. Ruben Valbuena i Stuart Sopp, predstavnici Bangor Sveučilišta i SLU-a, tvrde da Leonardovo pravilo ne odgovara kada se uzme u obzir ovaj otpor. Drvo mora prilagoditi veličine svojih vaskularnih kanala, pogotovo kada dođu do ekstremiteta stabla, kako bi osiguralo učinkovit prijenos vode. To znači veći kapilarni omjer u odnosu na okolnu biljnu masu.
Stručna mišljenja o nalazima
Dr. Ruben Valbuena pojašnjava da, iako je Leonardovo pravilo dragocjeno za umjetnike, ne rezonira na mikro-razini stabla. Dodaje: “Naša nova spoznaja nudi profinjeniju perspektivu teorije metaboličkog skaliranja. Poboljšava naše razumijevanje biljnih sustava, možda osvjetljavajući zašto veća stabla nose veće rizike od suše i potencijalne ranjivosti na klimatske promjene.”
Stuart Sopp, doktorand iz okolišne znanosti na Bangor Sveučilištu, izrazio je šire implikacije njihovog istraživanja: “Ciljamo razviti omjer za procjenu biomase stabala i ugljika u šumama. To može revolucionirati način na koji računamo ulogu stabala u globalnom hvatanju ugljika.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
