Stopa širenja svemira, poznata kao Hubbleova konstanta (Hubbleov zakon), predstavlja fascinantnu enigmu u astronomiji. Ova stopa je ključna za razumijevanje kako se svemir razvijao i što ga čeka u budućnosti. Međutim, astronome muči problem nazvan “Hubbleova Napetost”. Problem proizlazi iz razlike između izmjerene vrijednosti Hubbleove konstante i one koja je predviđena na osnovu prapovijesnog sjaja svemira.
Legendarni teleskop James Webb, u vlasništvu NASA-e, pruža bolju perspektivu ove napetosti nudeći precizniju sliku dokaza koji stoje iza nje. Adam Riess, laureat Nobelove nagrade iz Sveučilišta Johns Hopkins i Instituta za znanost svemirskog teleskopa, iznio je najnovija saznanja svog tima koristeći podatke iz Webba kako bi dodatno precizirao Hubbleovu konstantu.
Zamislite da pokušavate pročitati natpis na granici vaše vidljivosti. Astronomima se postavlja sličan izazov, gdje je taj “natpis” ustvari brzinsko ograničenje svemira. Informacije o tome koliko brzo se svemir širi skrivene su u svjetlu udaljenih zvijezda.
Cepheidske varijable: Mjerilo svemirske udaljenosti
Već više od stoljeća, Cepheidske varijable, posebna vrsta zvijezda, koriste se kao glavno mjerilo za određivanje svemirskih udaljenosti, što je od vitalnog značaja za Hubbleovu konstantu. Njihova svjetlost i konzistentno ponašanje čine ih idealnima za ovu svrhu. No, one se često nalaze blizu drugih zvijezda, što ih čini teškima za identifikaciju.
Teleskop Hubble kreiran je kako bi riješio ovaj problem. Sposoban je detektirati pojedinačne Cepheide u galaksijama udaljenima više od stotinu milijuna svjetlosnih godina. No, da bi se izbjegla distorzija uzrokovana kozmičkom prašinom, potrebna je još veća preciznost nego što Hubble može pružiti.
Webb mijenja pravila igre
Ovdje svemirski teleskop James Webb dolazi u prvi plan. Zahvaljujući naprednoj optici i većem zrcalu, Webb može identificirati svjetlost Cepheida bez većih smetnji. Nakon promatranja preko 320 Cepheida, najnoviji podaci iz Webba potvrđuju ono što je Hubble već mjerio, ali s većom preciznošću. Također, podaci koje Webb daje o galaksijama koje su domaćini supernovama slažu se s Hubbleovim.
Ipak, veliko pitanje ostaje neriješeno: Zašto se svemir širi ovako brzo? Razlika između predviđene i stvarno izmjerene stope širenja dovodi do “Hubbleove Napetosti”. Ovo neslaganje možda ukazuje na nepoznate kozmičke elemente ili pojave, koje bi mogle radikalno promijeniti našu sliku svemira.
Sve dublje misterije svemira
Razlika između trenutnih mjerenja i predviđanja postaje sve izraženija, sugerirajući da možda postoje praznine u našem razumijevanju svemira. Moguća objašnjenja kreću se od egzotičnih pojava poput tamne energije i tamne materije, pa sve do novih teorija gravitacije. S novim podacima koje Webb pruža, koji potvrđuju Hubbleova mjerenja, potraga za odgovorima postaje sve intenzivnija, a svjetska zajednica astronoma sve više zaintrigirana i zbunjena.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
