Nedavna smrt američkog računalnog znanstvenika i fizičara, Edwarda Fredkina, možda nije bila široko prepoznata, ali njegove revolucionarne teorije promijenile su način na koji stručnjaci gledaju na Svemir. Fredkin je predložio da kosmička pravila možda proizlaze iz računalnog algoritma, uvodeći koncept ‘digitalne fizike’.
Kako Norman Margolus, dugogodišnji suradnik iz Kanade, ističe, prvobitna ideja o tome da računalna znanost može utjecati na naše razumijevanje fizike smatrana je nevjerojatnom. Međutim, danas ta teorija stječe sve veći interes u znanstvenoj zajednici.
Fredkinov angažman u ovom polju započeo je suradnjom s američkim ratnim zrakoplovstvom tijekom 1950-ih, gdje je upoznao računalnu znanost. Njegova uloga na MIT-u i angažman u Projektu MAC osvijetlili su njegovu široku ekspertizu. Margolus hvali Fredkinovu sposobnost da kombinira različite uloge, od upravljanja svojom tvrtkom do razvoja sistema reverzne osmoze za desalinaciju vode.
Predviđanja, Izazovi, i Umjetna Inteligencija
Do kasnih 1960-ih, s rastom umjetne inteligencije, Fredkin je predvidio izazove koje bi mogli donijeti strojevi sposobni za autonomno odlučivanje, posebno u pogledu nacionalne sigurnosti. Zagovarao je međunarodnu suradnju u istraživanju AI.
Surađujući s poznatim fizičarima poput Richarda Feynmana i Stephena Hawkinga dok je bio na Caltechu, Fredkin je produbio svoja istraživanja o reverzibilnom računanju. S Margolusom i Tommasom Toffolijem demonstrirao je mogućnost korištenja Fredkinovih i Toffoli vrata, ključnih za energetski učinkovito računanje.
Zanimljivo je da je Fredkinov pogled na reverzibilno računanje dobio novu dimenziju kada je, u suradnji s Toffolijem, istraživao interakcije biljarskih kugli. Zaključio je da Svemir možda djeluje kao ‘ćelijski automat’, sustav vođen specifičnim pravilima. Ova pravila mogu dovesti do evolucije složenosti u Svemiru, možda čak i do pojave života.
Ideja iza “Digitalnog Svemira”
Ideja digitalnog Svemira nije nova. Prije Fredkina, Konrad Zuse predstavio je slične teorije u svojoj knjizi “Calculating Space”. Međutim, Fredkinovo naglašavanje te teme potaknulo je brojne rasprave u akademskoj zajednici.
Dok znanost napreduje, neki smatraju da tradicionalni model Svemira ne može opisati sve njegove nijanse. Seth Lloyd s MIT-a upućuje na ograničenja Fredkinove teorije digitalnog Svemira. Uvođenje kvantnih pravila može riješiti mnoge od tih problema.
Lloydov rad, koji seže do 1990-ih, predlaže Svemir vođen pravilima kvantnog računanja, što se bitno razlikuje od teorija poput one koju predlaže Nick Bostrom. Dok Bostrom vidi Svemir kao kreiranu simulaciju, koncept digitalnog Svemira sugerira Svemir koji se prirodno razvija.
Je li moguće testirati ovu teoriju? Lloyd smatra da je to izvedivo ako prostor i vrijeme smatramo diskretnim jedinicama. Za konačan zaključak potrebna je kvantna teorija gravitacije koja kombinira teorije Einsteina i kvantne mehanike.
Moguće je da će teorija digitalnog Svemira pružiti rješenje za ovo pitanje. Kako znanost napreduje, granice između računalne znanosti i fizike postaju sve manje jasne, otvarajući nove puteve prema razumijevanju Svemira.
Gledajući unatrag, možda je Fredkinovo nekonvencionalno obrazovanje bilo katalizator njegovih radikalnih ideja. Kako Lloyd kaže, da je Fredkin imao tradicionalno obrazovanje iz fizike, možda ne bi kročio putem kojim je krenuo.
Izvor: Nature. (2023). “Could the Cosmos be a Giant Quantum Computer?”. Preuzeto 29. kolovoza 2023.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
