Međuzvijezdani objekt 3I/ATLAS, koji je krajem listopada 2025. prošao pokraj Sunca, postao je tek treći potvrđeni objekt detektiran kao posjetitelj iz međuzvjezdanog prostora. Za razliku od zagonetnog ‘Oumuamua-e iz 2017., koji je tijekom kratkog prolaza pružio vrlo malo korisnih informacija, te kometa 2I/Borisov opaženog 2019., 3I/ATLAS stigao je u trenutku koji je omogućio detaljnija mjerenja. Jedan od ključnih uvida došao je s instrumenta SWAN na letjelici Solar and Heliosphere Observatory (SOHO), koji je zabilježio ultraljubičasti sjaj vodika kao trag raspada molekula vode. Ti podaci omogućili su procjenu proizvodnje vode nakon perihela, kao i usporedbu ponašanja 3I/ATLAS-a s kometima iz Sunčeva sustava.
SOHO gotovo 30 godina promatra Sunce iz orbite udaljene oko 1,5 milijuna kilometara od Zemlje. Ipak, kamera SWAN na toj letjelici nije razvijena za promatranje Sunca. Njezin je zadatak pratiti određenu valnu duljinu ultraljubičastog zračenja koju emitiraju atomi vodika i iz toga sastavljati kartu cijelog neba, odnosno raspodjele vodika raspršenog kroz Sunčev sustav. Upravo je taj “pogled na vodik” postao način da se izravno prati kometarna aktivnost, jer vodik nastaje kada se voda iz kometa razlaže pod utjecajem Sunčeva zračenja.
SWAN je nakon perihela uhvatio vodikov sjaj i omogućio izračun proizvodnje vode
Devet dana nakon što je 3I/ATLAS dosegnuo perihel, najbližu točku Suncu 30. listopada 2025., SWAN je počeo bilježiti izražen sjaj vodika koji okružuje komet. Taj signal proizlazi iz procesa poznatog kod kometa: molekule vode koje izlaze iz jezgre, kada ih pogodi Sunčevo zračenje, razlažu se i oslobađaju atome vodika. Ti atomi zatim svijetle u ultraljubičastom području, a mjerenjem intenziteta tog sjaja astronomi mogu izračunati koliko vode komet proizvodi.
Mjerenja objavljena otvorenom serveru arXiv pokazala su vrlo visoku aktivnost u razdoblju nakon perihela. Dana 6. studenoga, kada se objekt udaljio na 1,4 astronomske jedinice od Sunca, proizvodnja vode procijenjena je na 3,17 × 10²⁹ molekula u sekundi. To odgovara broju 317 iza kojeg slijedi 27 nula. Količina je usporediva s punjenjem olimpijskog bazena svakih nekoliko sekundi, što približava razinu proizvodnje vode iz relativno male ledene jezgre.
Vrijednost SWAN-ovih opažanja istaknuta je i zbog trenutka u kojem su provedena. Većina studija 3I/ATLAS-a odnosila se na razdoblje prije perihela, dok se komet približavao Suncu i počinjao se jače zagrijavati. SWAN je zabilježio što se događa nakon prolaska perihela, kada se komet udaljava i aktivnost prirodno slabi. U tjednima koji su slijedili proizvodnja vode smanjivala se postupno, a početkom prosinca, oko 40 dana nakon perihela, pala je na između 10 i 20 bilijuna molekula u sekundi.
Obrazac pada aktivnosti nalikuje kometima iz Sunčeva sustava, ali količine otvaraju pitanja o jezgri
Pad aktivnosti koji je SWAN zabilježio slijedi obrazac poznat iz opažanja kometa u Sunčevu sustavu. Ali.. postoji taj ALI. Kako se komet udaljava od Sunca, zagrijavanje slabi, pa se iz jezgre sublimira manje leda i ukupna aktivnost se smanjuje. To ponašanje upućuje na zaključak da 3I/ATLAS, iako je mogao putovati međuzvjezdanim prostorom potencijalno milijunima godina, nije “temeljno promijenjen” u odnosu na ledena tijela kakva su nastajala i u ranoj povijesti Sunčeva sustava.
Metoda kojom se iz SWAN-ovih mjerenja izvodi proizvodnja vode prikazana je kao provjerena i stabilna. Razvijena je prije više od dva desetljeća, a zatim je dorađivana na temelju opažanja više od 90 različitih pojavljivanja kometa. Postupak kombinira mjerenja vodika sa SWAN-a, dnevna očitanja Sunčeva ultraljubičastog izlaza i korekcije povezane sa Sunčevom rotacijom. To je važno zato što stopa fluorescencije ovisi o količini ultraljubičastog zračenja koje Sunce emitira u određenom trenutku, pa se bez tih korekcija rezultat ne može uspoređivati između različitih dana.
U slučaju 3I/ATLAS-a, ovakva mjerenja nadilaze interes za jedan pojedinačni objekt. Komet je nastao u planetarnom sustavu oko druge zvijezde, moguće prije više milijardi godina. Njegov sastav i ponašanje mogu pružiti informacije o uvjetima u tom udaljenom zvjezdanom susjedstvu, otvoriti mogućnost usporedbe s procesima nastanka Sunčeva sustava i doprinijeti razumijevanju raznolikosti planetarnih sustava u galaksiji.
Istodobno, iznimno velika proizvodnja vode postavlja konkretna pitanja o veličini jezgre i udjelu površine koja je aktivna. Prema opažanjima svemirskog teleskopa Hubble, promjer jezgre procijenjen je u rasponu od 440 metara do 5,6 kilometara. Ako voda sublimira izravno s površine, znatan dio površine morao bi biti aktivan, moguće oko 20%. To je više od tipičnih vrijednosti od 3 do 5% koje se navode za većinu kometa u Sunčevu sustavu.
3I/ATLAS sada napušta Sunčev sustav i nastavlja put koji bi mogao trajati tisućama godina prije približavanja nekoj drugoj zvijezdi. Ipak, zahvaljujući SWAN-u i drugim instrumentima koji su ga pratili, tijekom kratkog prolaska prikupljen je detaljan presjek fizikalnog ponašanja ovog međuzvjezdanog objekta, uključujući i rijetko dokumentiranu fazu opadanja aktivnosti nakon perihela.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
![Snimka međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS (gornji lijevi panel) dobivena teleskopom promjera 0,25 metara u Kalabriji u Italiji, 15. prosinca 2025. u 1:58 UTC, s razlučivošću od 1,38 lučnih sekundi po pikselu, što odgovara oko 3.850 kilometara na udaljenosti izvora. Preostala tri panela prikazuju kartu sjaja u različitim valnim pojasevima, središtenima na 0,658 [R], 0,53 (zeleni) i 0,445 (plavi) mikrometara, uz primjenu Larson-Sekanina gradijentnog filtra. Njihovo vidno polje obuhvaća oko 1,6 × 0,7 milijuna kilometara i prikazuje istaknuti, snažno usmjeren antirepni mlaz iz 3I/ATLAS-a u smjeru prema Suncu, prema donjem lijevom kutu. (Izvor slike: Toni Scarmato)](https://kozmos.hr/wp-content/uploads/2025/12/Atlas-2.webp)
