Unatoč tjednima nagađanja o izvanzemaljcima i stvarnoj prirodi objekta 3I/ATLAS, međuzvjezdani posjetitelj tijekom najbližeg prolaska nije pokazao nikakvo ponašanje usmjereno prema Zemlji, piše Avi Loeb. Nakon prolaska kroz unutarnje dijelove Sunčeva sustava, objekt nastavlja putanju prema vanjskim područjima, a u ožujku 2026. očekuje se njegov prolazak pokraj Jupitera, prije nego što ponovno nastavi put prema međuzvjezdanom prostoru.
Loeb navodi da je 3I/ATLAS 19. prosinca 2025. dosegnuo najmanju udaljenost od Zemlje, 268,91 milijuna kilometara. Tijekom tog prolaska, ističe, nije zabilježeno nikakvo manevriranje niti ponašanje koje bi odstupalo od očekivanog za tijelo koje se giba balističkom putanjom. Njegova je putanja poravnata s ekliptičkom ravninom unutar 5 stupnjeva, no 29. listopada 2025. objekt je prošao na suprotnoj strani Sunca u odnosu na Zemlju, čime je, prema Loebu, izbjegnut bliži susret s našim planetom.
Prema Loebu, 3I/ATLAS se kroz Mliječnu stazu kreće međuzvjezdanom brzinom od oko 60 kilometara u sekundi. Takva brzina, piše, upućuje na to da je njegovo putovanje kroz disk zvijezda Mliječne staze moglo trajati milijardama godina. U vrijeme kada je započeo to putovanje, na Zemlji nije bilo ljudi, a ljudska civilizacija obuhvaća tek zanemariv dio povijesti galaksije, otprilike posljednjih 0,0001 njezina trajanja.
Jupiter, a ne Zemlja, kao gravitacijsko središte prolaska
Loeb piše da je, među planetima Sunčeva sustava, Jupiter prirodno središte pozornosti zbog svoje mase, koja je 318 puta veća od Zemljine. Upravo zbog toga, navodi, prolazak međuzvjezdanih objekata poput 3I/ATLAS-a ne treba promatrati kroz prizmu Zemlje kao posebne točke interesa, nego u širem gravitacijskom kontekstu Sunčeva sustava.
U tom okviru Loeb ističe da bi 3I/ATLAS u ožujku 2026. trebao dosegnuti najbližu točku u odnosu na Jupiter. Predviđena udaljenost u perijovu iznosi 53,6 milijuna kilometara, što je gotovo jednako Jupiterovu Hillovu radijusu od 53,5 milijuna kilometara, području u kojem Jupiterova gravitacija nadjačava plimni utjecaj Sunca.
Dvije anomalije koje (među mnogima), prema Loebu, zahtijevaju objašnjenje
Iako je prolazak pokraj Zemlje protekao bez ikakvih odstupanja, Loeb naglašava da su nedavna opažanja 3I/ATLAS-a otkrila dvije anomalije koje zasad nemaju jednostavno objašnjenje. Na snimkama od 19. prosinca, koje su objavili amaterski astronomi, vidi se izrazit antirep, uski mlaz usmjeren prema Suncu, deset puta dulji nego što je širok, ukupne duljine oko milijun kilometara. Loeb piše da dosad nije zabilježen tako dug i tako usko kolimiran antirep.
Druga anomalija, kako navodi u zasebnom tekstu, povezana je s ponašanjem tog sunčano usmjerenog mlaza nakon prolaska kroz perihel. Tijekom perihela putanja 3I/ATLAS-a doživjela je gravitacijski otklon od 16 stupnjeva. Unatoč toj promjeni smjera gibanja, antirep je, prema Loebu, ostao stabilno usmjeren prema Suncu i nakon perihela.
Loeb ističe da je takvo ponašanje teško objasniti jednostavnom pasivnom emisijom s površine tijela koje se slobodno rotira i giba pod utjecajem gravitacije. Upravo kombinacija iznimno dugog, usko kolimiranog antirepa i njegove stabilnosti nakon gravitacijskog otklona od 16 stupnjeva u perihelu, piše Loeb, čini 3I/ATLAS posebnim u odnosu na dosad opažene međuzvjezdane objekte.
Prema Loebu, dodatna promatračka i spektroskopska opažanja u nadolazećim mjesecima trebala bi pomoći u razjašnjavanju prirode tih anomalija. Posebna se pažnja, kako navodi, usmjerava na razdoblje prolaska pokraj Jupitera, kada će snažno gravitacijsko okruženje pružiti dodatni kontekst za razumijevanje fizikalnih procesa koji upravljaju ponašanjem 3I/ATLAS-a.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
![Snimka međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS (gornji lijevi panel) dobivena teleskopom promjera 0,25 metara u Kalabriji u Italiji, 15. prosinca 2025. u 1:58 UTC, s razlučivošću od 1,38 lučnih sekundi po pikselu, što odgovara oko 3.850 kilometara na udaljenosti izvora. Preostala tri panela prikazuju kartu sjaja u različitim valnim pojasevima, središtenima na 0,658 [R], 0,53 (zeleni) i 0,445 (plavi) mikrometara, uz primjenu Larson-Sekanina gradijentnog filtra. Njihovo vidno polje obuhvaća oko 1,6 × 0,7 milijuna kilometara i prikazuje istaknuti, snažno usmjeren antirepni mlaz iz 3I/ATLAS-a u smjeru prema Suncu, prema donjem lijevom kutu. (Izvor slike: Toni Scarmato)](https://kozmos.hr/wp-content/uploads/2025/12/Atlas-2.webp)
