Nedavna znanstvena otkrića potvrđuju da su Stephen Hawkingovi uvidi u crne rupe doista točni, iako s nekim nijansama. Pojava Hawkingove radijacije osigurava da će crne rupe na kraju ispariti, izazivajući dugo održavano uvjerenje o značaju događajnog horizonta. Posebno, međuigra gravitacije i zakrivljenosti prostor-vremena pridonosi i ovoj radijaciji. Ova revolucionarna otkrića ukazuju da su sva značajna nebeska tijela, uključujući ostatke zvijezda, predodređena za isparavanje u prostranstvu svemira.
Sudbina crnih rupa mogla bi biti zajednička za više nebeskih objekata nego što se prethodno vjerovalo. Novo istraživanje sugerira da bi univerzalno isparavanje moglo biti konačna sudbina svih glavnih objekata u svemiru, a ne samo crnih rupa.
Razotkrivanje enigme crnih rupa
U ključnom teorijskom istraživačkom radu, znanstvenici Michael Wondrak, Walter van Suijlekom i Heino Falcke s Radboud sveučilišta potvrđuju da su Stephen Hawkingove predviđanja o crnim rupama uglavnom točna, iako s nekom zavrzlamom. Hawkingova poznata teorija navodi da crne rupe postupno isparavaju zbog Hawkingove radijacije. Istraživači, međutim, sugeriraju da ključni element u ovom procesu isparavanja nije samo događajni horizont, kako se prethodno pretpostavljalo. Sile gravitacije i zakrivljenosti prostor-vremena također igraju značajne uloge u stvaranju ove radijacije.
Dublje istraživanje Hawkingove teorije
Hawkingova teorija proizašla je iz genijalne mješavine kvantne fizike i Einsteinove teorije gravitacije. Teoretizirao je da se parovi čestica spontano formiraju i uništavaju se blizu događajnog horizonta crne rupe, točke izvan koje ništa ne može pobjeći gravitacijskoj sili. Ponekad jedna čestica upada u crnu rupu, omogućujući svojoj protučestici da pobjegne, stvarajući Hawkingovu radijaciju. Ovaj proces, vjerovao je, na kraju bi doveo do isparavanja crnih rupa.
Izvan crnih rupa, sve će ispariti
Istraživači sa Sveučilišta Radboud ponovno su pregledali ovaj proces novim pristupom, ispitujući ulogu događajnog horizonta. Kombinirali su stručnost iz različitih znanstvenih područja kako bi provjerili što se događa kada se takvi parovi čestica formiraju oko crnih rupa. Otkrića su pokazala da se nove čestice također mogu pojaviti daleko izvan događajnog horizonta. Prema Wondraku, to dodaje novi oblik radijacije na utvrđenu Hawkingovu radijaciju.
Ne samo crne rupe: Veliko isparavanje
Van Suijlekom ističe da je zakrivljenost prostor-vremena daleko od crne rupe ključna u stvaranju radijacije. Ovdje već razdvajaju sile plimnih sila gravitacijskog polja. Ovo otkriće izaziva prethodne pretpostavke da je radiacija nemoguća bez događajnog horizonta.
Uz to, Falcke sugerira da čak i objekti bez događajnog horizonta, poput ostataka mrtvih zvijezda i drugih velikih kozmičkih entiteta, mogu emitirati sličnu radijaciju. Tijekom dugog razdoblja, to bi moglo uzrokovati da sve u svemiru ispari poput crnih rupa. To proširuje naše razumijevanje Hawkingove radijacije i preoblikuje našu percepciju sudbine svemira. Nalazi istraživača objavljeni su 2. lipnja u “Physical Review Letters” Američkog fizikalnog društva.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
