Nova studija sugerira da se na udaljenim granicama Sunčeva sustava možda nalazi ogroman broj međuzvjezdanih objekata—potencijalno do milijun—koji su podrijetlom iz sustava Alpha Centauri. Ovi masivni svemirski putnici, svaki veći od 100 metara, mogli su biti zarobljeni gravitacijom Sunca tijekom milijuna godina, ostajući skriveni u Oortovu oblaku.
Do sada su znanstvenici potvrdili postojanje samo dva međuzvjezdana posjetitelja u Sunčevu sustavu—‘Oumuamua 2017. i komet Borisov 2019. Oba su objekta prošla kroz našu kozmičku četvrt velikom brzinom prije nego što su nestali u dubokom svemiru. No, dugo se sumnjalo da mnogo više međuzvjezdanih tijela prolazi kroz Sunčev sustav, a neka su možda ovdje ostala trajno.
Prema novim simulacijama, objavljenima u istraživanju prihvaćenom za The Planetary Science Journal, znanstvenici predviđaju da je znatan broj objekata iz sustava Alpha Centauri, udaljenog 4,25 svjetlosnih godina, dospio u naš Sunčev sustav. Tijekom proteklih 100 milijuna godina, materijal izbačen iz tog zvjezdanog sustava mogao je završiti u Oortovu oblaku, prostranoj zoni prepunoj ledenih tijela i svemirskih krhotina.
Zašto ih ne vidimo?
Za razliku od ‘Oumuamue i Borisova, koji su bili svijetli i brzo se kretali, ovi hipotetski međuzvjezdani posjetitelji nalaze se daleko od unutarnjeg dijela Sunčeva sustava, što ih čini iznimno teškima za otkrivanje. Sam Oortov oblak toliko je udaljen da ni njegovi prirodni objekti nisu vidljivi, pa bi za otkriće ovih međuzvjezdanih tijela bila potrebna nova generacija teleskopa sposobnih za detekciju slabih, udaljenih objekata.
Međutim, dok veliki međuzvjezdani objekti ostaju nevidljivi, manje međuzvjezdanw čestice mogle bi češće dolaziti do Zemlje. Studija procjenjuje da svake godine desetak mikrometarskih međuzvjezdanih čestica sagorijeva u Zemljinoj atmosferi.
Alpha Centauri se približava i donosi još posjetitelja
Sustav Alpha Centauri sastoji se od tri zvijezde: Alpha Centauri A i B, koje orbitiraju jedna oko druge, te Proxima Centauri, crvenog patuljka s barem jednim poznatim planetom. Cijeli sustav postupno se približava Suncu i dostići će najbližu točku za otprilike 28.000 godina. Kada se to dogodi, znanstvenici očekuju dramatičan porast broja međuzvjezdanih objekata koji ulaze u Sunčev sustav.
Zanimljivo je da istraživači također sugeriraju da se materijal ne kreće samo u jednom smjeru. Baš kao što tijela iz Alpha Centaurija dospijevaju u Oortov oblak, materijal izbačen iz našeg Sunčeva sustava vjerojatno završava u našem zvjezdanom susjedstvu.
Razumijevanje prijenosa materijala između zvjezdanih sustava moglo bi pružiti nove uvide u formiranje planeta, kretanje kozmičkih ostataka pa čak i potencijalno širenje organskih spojeva među svjetovima. Ako se međuzvjezdani objekti uspiju identificirati, mogli bi poslužiti kao prirodni uzorci iz dalekih zvjezdanih sustava, omogućujući znanstvenicima analizu bez potrebe za međuzvjezdanim sondama.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
