Znanstvenici su otkrili da ogromni valovi oblikuju obale Saturnovog mjeseca Titana, pružajući novi uvid u njegovu geološku aktivnost.
Saturnov mjesec Titan možda nije samo tih i miran. Nova istraživanja pokazuju da su obale njegovih tekućih metanskih i etanskih jezera oblikovane valovima koji erodiraju obale, stvarajući karakteristične oblike rijeka i jezera na ovom egzotičnom, maglovitom mjesecu.
Ovo otkriće donosi fascinantne uvide u Titan i način na koji se tekućine mogu ponašati na drugim svjetovima, značajno drugačijima od Zemlje. “Na temelju naših rezultata možemo tvrditi da su, ako su Titanove obale erodirane, valovi najvjerojatniji uzrok,” izjavio je Taylor Perron, geolog s Massachusetts Institute of Technology (MIT).
Titanove tajne otkivene zahvaljujući Cassini misiji
Titan, otkriven 1655. godine od strane Christiaana Huygensa, bio je dugo vremena skriven ispod guste atmosfere bogate metanom, koju je prvi put detektirao Gerard Kuiper 1944. Tek dolaskom Cassini sonde početkom 2000-ih, Titanova površina je detaljno istražena, otkrivajući ogromna sjajna jezera tekućih ugljikovodika.
Od tada, znanstvenici se pitaju kako izgledaju ta tijela metana i etana – neka su veličine usporedive s Velikim jezerima Sjeverne Amerike.
“Osim Zemlje, Titan je jedino poznato tijelo u Sunčevom sustavu s velikim tekućim rezervoarima na površini,” ističe Rose Palermo, geologinja iz Američkog geološkog zavoda. “Pitanje je jesu li Titanova mora stalno nemirna kao Zemljini oceani, ili su mirna i tiha.”
Modeliranje erozije na Titanu
Kako bi saznali odgovor, Perron, Palermo i njihov tim proveli su detaljno modeliranje oblika vodenih tijela na Titanu. Prvo su proučavali Zemlju kako bi razumjeli različite mehanizme erozije obala jezera i oceana, te razvili osnovni okvir za identifikaciju erozijskih procesa na temelju morfologije obale.
Zatim su primijenili ovaj okvir na Titan, analizirajući tri scenarija: bez erozije, eroziju uzrokovanu valovima i uniformnu eroziju gdje se obalni materijal postupno otapa ili urušava pod vlastitom težinom.
Ključni faktor u ovoj analizi je svojstvo poznato kao ‘fetch‘, udaljenost preko koje vjetar može neometano puhati preko površine tekućine, prenoseći energiju i stvarajući valove. Što je dulji takozvani fetch, veća je energija prenesena na površinu tekućine i valovi postaju veći.
“Erozija valovima ovisi o visini i kutu vala,” objašnjava Palermo. “Koristili smo fetch kako bismo procijenili visinu vala jer što je veći fetch, to veći valovi mogu biti.”
Njihove simulacije pokazale su da scenariji s valovima najviše nalikuju stvarnim obalama Titana. Uniformna erozija rezultirala je obalama sličnim onima na Zemlji, poput jezera koja erodiraju otapanjem vapnenca.
Buduća istraživanja i misija Dragonfly
Iako ovo nije konačan dokaz, pruža čvrstu osnovu za daljnja istraživanja. Da bismo sa sigurnošću znali ima li valova na Titanu, morat ćemo pričekati misiju Dragonfly, koja bi trebala stići na Titan 2034. godine.
“Titan predstavlja jedinstveni primjer netaknutog sustava,” zaključuje Palermo. “Može nam pomoći razumjeti osnovne procese erozije obala bez utjecaja ljudi, što bi moglo biti korisno za bolje upravljanje našim obalama na Zemlji.”
Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Science Advances.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
