“Tijekom milijuna godina, materijal iz tog prstena polako je padao na Zemlju, što je uzrokovalo povećani broj udara meteora, što je zabilježeno u geološkim zapisima…”
Znanstvenici su nedavno iznijeli intrigantnu hipotezu koja mijenja naše razumijevanje povijesti Zemlje. Prema novim istraživanjima, Zemlja je prije 466 milijuna godina možda imala prstenove nalik Saturnovim, nastale tijekom razdoblja poznatog kao udarni događaj tijekom Ordovicija, kada je došlo do pojačanog bombardiranja meteoritima. Ordovicij je geološko razdoblje koje je trajalo od prije otprilike 485 do 443 milijuna godina. To je vrijeme značajnog razvoja morskog života, kada su se razvile mnoge vrste trilobita, brahiopoda i koralja. Tijekom Ordovicija, razina mora bila je visoka, a veliki dijelovi kopna bili su prekriveni plitkim morem.
Ova hipoteza, objavljena u časopisu Earth and Planetary Science Letters, temelji se na rekonstrukcijama tektonskih ploča iz ordovicijskog razdoblja koje ukazuju na prisutnost 21 kratera nastalog udarom asteroida. Svi ti krateri nalaze se unutar 30 stupnjeva ekvatora, iako se više od 70% Zemljine kontinentalne kore nalazi izvan tog područja. Ova neobična koncentracija udara teško se može objasniti konvencionalnim teorijama.
Formiranje prstenova kroz prolazak asteroida
Znanstvenici vjeruju da je do ovog uzorka došlo nakon što je veliki asteroid prošao vrlo blizu Zemlje. Kada je asteroid prošao unutar Zemljine Rocheove granice, raspao se pod utjecajem plimnih sila, stvarajući prsten ostataka oko planeta – sličan onima koji danas okružuju Saturn i druge plinovite divove. “Tijekom milijuna godina, materijal iz tog prstena polako je padao na Zemlju, što je uzrokovalo povećani broj udara meteora, što je zabilježeno u geološkim zapisima,” izjavio je profesor Andy Tomkins s Monash Sveučilišta, voditelj studije. “Geološki slojevi iz tog razdoblja pokazuju iznimne količine meteoritskog materijala.”
Jedan od najzanimljivijih aspekata ovog otkrića su potencijalni klimatski učinci koje bi takvi prstenovi mogli imati na Zemlju. Znanstvenici nagađaju da bi prsten mogao baciti sjenu na Zemlju, smanjujući količinu sunčeve svjetlosti i pridonoseći globalnom zahlađenju, koje se dogodilo pred kraj ordovicijskog razdoblja. Ovo razdoblje bilo jedno je od najhladnijih u posljednjih 500 milijuna godina Zemljine povijesti. Ideja da su prstenovi mogli utjecati na globalne temperature dodaje novu dimenziju našem razumijevanju kako izvanzemaljski događaji mogu oblikovati Zemljinu klimu.
Istraživanje distribucije kratera
Normalno, udari asteroida događaju se nasumično, što znači da bi krateri trebali biti ravnomjerno raspoređeni po površini planeta. Kako bi istražili je li distribucija kratera iz tog razdoblja uistinu koncentrirana bliže ekvatoru, istraživači su izračunali kopnene površine koje su mogle očuvati kratere iz tog vremena.
Fokusirali su se na stabilne kratone – drevne dijelove Zemljine kore s kamenjem starijim od srednjeg ordovicijskog razdoblja. Korištenjem geografsko-informacijskog sustava (GIS), istraživači su identificirali regije poput zapadne Australije, Afrike, sjevernoameričkog kratona i dijelova Europe kao geološki prikladne za očuvanje kratera. Iako samo 30% tih površina odgovara uvjetima očuvanja, svi krateri iz tog razdoblja koncentrirani su oko ekvatora, što je vrlo neobičan nalaz. Vjerojatnost ovakve distribucije je slična bacanju zamišljenog novčića s tri strane i dobivanju iste strane 21 put zaredom.
Implikacije ovog otkrića nadilaze samu geologiju, potičući znanstvenike da preispitaju širi utjecaj kozmičkih događaja na evoluciju Zemlje. Postavlja se pitanje: je li Zemlja u prošlosti imala još prstenova koji su oblikovali klimu i evoluciju života? Ova studija otvara novu dimenziju u proučavanju prošlosti našeg planeta i njegovih interakcija sa svemirom, pružajući svjež uvid u dinamične procese koji su oblikovali Zemlju kakvu danas poznajemo.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
