Naša galaksija vjerojatno je prepuna planeta sličnih Zemlji. Neki od tih planeta kruže oko zvijezda poput Sunca, dok drugi orbitiraju oko zvijezda koje će nalikovati ostacima našeg Sunca za nekoliko milijardi godina — bijelim patuljcima. Otkrivanje takvih svjetova od iznimne je važnosti jer što više takvih planeta pronađemo, to ćemo biti bliže otkrivanju planeta koji bismo mogli nazvati “Zemlja 2.0.” Je li ovaj otkriveni planet upravo taj svijet? To još ne znamo, ali znamo da nam može mnogo toga otkriti o našem planetu, Suncu i tome što nas čeka kad naše Sunce prođe kroz sljedeće faze evolucije.
Životni vijek Sunca iznosi 12,3 milijarde godina, što je 1,5 milijardi godina kraće od starosti svemira, koji je star 13,8 milijardi godina. Da je Sunce nastalo tijekom prvih 1,5 milijardi godina kozmičke povijesti, ili pri kozmološkom crvenom pomaku iznad 4, kada su se formirale prve zvijezde, već bi postalo bijeli patuljak, objašnjava profesor Avi Loeb. U našoj galaksiji, Mliječni put, nalazi se oko deset milijardi bijelih patuljaka, što čini mali postotak svih zvijezda sličnih Suncu koje su već završile svoj životni ciklus. Ovo je rezultat koincidencije između životnog vijeka zvijezda poput Sunca i trenutne starosti svemira.
Bijeli patuljak, ostaci zvijezde poput Sunca, je vruća metalna kugla veličine Zemlje s oko 60% mase Sunca. Nakon nekoliko milijardi godina, bijeli patuljak hladi se na površinsku temperaturu sličnu trenutnoj temperaturi Sunca, oko 6000 Kelvina. Budući da je bijeli patuljak otprilike sto puta manji od Sunca, promatrač smješten na udaljenosti koja iznosi 1% udaljenosti između Zemlje i Sunca vidio bi osvjetljenje slično onome na Zemlji. U takvoj “nastanjivoj zoni“ oko bijelog patuljka mogla bi postojati tekuća voda na površini kamenitog planeta, što bi omogućilo kemijske procese potrebne za život. Zbog kratkog orbitalnog vremena, stanovnici planeta u toj zoni slavili bi svoje rođendane svakih pola dana — toliko bi trajala godina na tom svijetu.
Tijekom proteklog desetljeća, razni astronomski pregledi otkrili su objekte koji blokiraju pogled na bijele patuljke. Neki bijeli patuljci pokazuju prisutnost stjenovitog materijala u atmosferama, dok su drugi okruženi diskovima stjenovitih ostataka ili objektima koji kruže vrlo blizu — najčešće interpretirani kao ostaci stjenovitih planeta koji su gravitacijom raspršeni prema unutra i uništeni plimnim silama. Prije četiri godine, otkriven je planet veličine Jupitera u tijesnoj orbiti oko bijelog patuljka.
Prošlog tjedna, tim astronoma predvođen Keming Zhangom najavio je otkriće planeta sličnog Zemlji koji kruži oko bijelog patuljka, pomoću gravitacijske mikroleće. Metoda gravitacijske mikroleće, koju su predložili profesor Loeb i Andy Gould 1992. godine, koristi gravitaciju planeta kako bi fokusirala svjetlost udaljene zvijezde u pozadini dok planet i njegova zvijezda prolaze ispred izvora svjetlosti. Ovaj planet ima masu dvostruko veću od Zemljine i kruži na otprilike dvostruko većoj udaljenosti od Zemlje u odnosu na Sunce. Planet slične mase mogao je započeti orbitu slično Zemljinoj, ali se kasnije proširio zbog gubitka mase crvenog diva. Ovo otkriće budi nadu da bi Zemlja mogla preživjeti kada Sunce izgubi masu i proširi se u crvenog diva za 7,7 milijardi godina, obuhvaćajući trenutnu orbitu Zemlje.
Također, novi planeti mase slične Zemlji mogli bi nastati nakon smrti zvijezda sličnih Suncu, iz ostataka crvenog diva. Ako takav planet kruži unutar nastanjive zone bijelog patuljka, mogao bi blokirati svu svjetlost zvijezde prilikom tranzita, pružajući priliku za potragu za umjetnim osvjetljenjem na tamnoj strani planeta. Ako su prošle civilizacije osvijetlile noćnu stranu gradskim svjetlima, mogli bismo otkriti znakove umjetne rasvjete ako je njihov izvor energije dugotrajan.
S obzirom na to da je površina bijelog patuljka 10.000 puta manja od Sunca, apsorpcijske značajke atmosfere planeta tijekom tranzita mnogo su lakše uočljive nego kod zvijezda sličnih Suncu. Tranzit bi trajao svega nekoliko minuta. S obzirom na blizinu planeta bijelom patuljku, tranziti bi se ponavljali mnogo češće nego u slučaju zvijezda sličnih Suncu. Ove okolnosti pružaju najbolju priliku za otkrivanje bioloških potpisa, kao što je molekularni kisik u atmosferama egzoplaneta. Ako planet posjeduje tehnološku civilizaciju, moglo bi se tražiti znakove industrijskog zagađenja, poput CFC molekula, u atmosferi, kako su predložili profesor Loeb i njegovi suradnici.
Plimski zaključan planet, koji pokazuje istu stranu bijelom patuljku, imao bi stalnu danju i noćnu stranu. Nastanjiva zona je opasno blizu regije gdje planet može biti uništen gravitacijskim plimnim silama. Plime bi mogle uzrokovati velike valove u oceanima ili atmosferama na površini planeta. Plimski zaključan planet pružio bi astronomima stalan tamni nebeski prostor na noćnoj strani, idealan za postavljanje teleskopa za neprekidno promatranje. Štoviše, površina bijelog patuljka omogućila bi učinkovito iskorištavanje gravitacijske energije bez stvaranja radioaktivnog otpada, bacanjem otpada na njegovu površinu. Bijeli patuljci mogli bi održavati život dugo nakon smrti zvijezda poput Sunca, pružajući mogućnost našim potomcima da prežive i dalje u svemiru, produžujući biološki život čak i nakon što matična zvijezda nestane.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
