Nekad je Mars imao rijeke, jezera i možda čak oceane. Danas možemo reći da je zaleđena pustinja bez atmosfere, bez vode, bez života. Što se dogodilo?
Znanstvenici s američkog Sveučilišta u Chicagu sada nude objašnjenje koje bi moglo riješiti jednu od najdubljih zagonetki planetarne znanosti: zašto Mars nikada nije uspio zadržati uvjete pogodne za život.
Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature, Mars je imao samo povremene “blage epizode” — kratka razdoblja topline i vode — koja su uvijek završavala povratkom u stanje suhe, hladne pustoši. Ključ nije samo u tome da planet ima atmosferu, nego i da postoji dugoročni mehanizam koji je održava. Zemlja ga ima. Mars nije.
Mars je imao sve uvjete — ali nije imao sreće
I Zemlja i Mars su stjenoviti planeti, slična sastava, puni ugljika i vode, dovoljno blizu Suncu da bi mogli biti topli, ali ne previše. Pa zašto jedan vrvi životom, a drugi je pust?
Odgovor se možda krije u načinu na koji planeti “dišu”. Na Zemlji ugljikov dioksid kruži između atmosfere, oceana i stijena. Kad CO₂ zagrije klimu, kemijske reakcije ga “zaključaju” u stijene. Vulkani ga s vremenom ponovno vraćaju natrag u atmosferu. Taj krug drži temperaturu pod kontrolom — milijardama godina.
Na Marsu, tvrdi američki tim, događa se suprotno. Kada Sunce postane sjajnije, na Marsu nakratko nastane tekuća voda. No ta voda pokrene kemijske reakcije koje povuku CO₂ iz atmosfere i zaključa ga u karbonatne stijene. Bez stakleničkog plina, atmosfera se brzo prorjeđuje, a planeta se vraća u smrznutu tišinu.
Dokaz se skrivao u stijeni
Znanstvenici desetljećima nagađaju da je Mars u prošlosti imao mnogo gušću atmosferu — no što se s njom dogodilo? Gdje je nestao sav taj CO₂?
“Ljudi su godinama tražili grob atmosfere,” rekao je Edwin Kite, glavni autor studije i član NASA-ine misije Curiosity. “I sad smo ga možda pronašli.”
Presudno otkriće stiglo je u travnju 2024., kada je rover Curiosity na planini Sharp detektirao stijene bogate karbonatima. Takvi minerali nastaju upravo kad se ugljikov dioksid trajno veže u stijene, slično kao na Zemlji.
Ta otkrića podupiru teoriju da Mars nije izgubio atmosferu u svemiru, nego da ju je doslovno “zakopao” ispod vlastite površine.
Kratka razdoblja topline, pa stotine milijuna godina leda
Tim znanstvenika razvio je napredni računalni model koji pokazuje kako Mars reagira na spore promjene Sunčeve svjetlosti. Pokazalo se da planet povremeno ulazi u faze kada se led topi, voda teče, a klima nakratko postaje blaža. No ta razdoblja traju kratko. Nakon njih slijede stotine milijuna godina ekstremne suhoće i hladnoće — uvjeti u kojima je opstanak života gotovo nemoguć.
“Za razliku od Zemlje, gdje su vulkani gotovo stalno aktivni, Mars danas nema značajnu vulkansku aktivnost,” rekao je Kite. “To znači da se CO₂, kad jednom nestane iz atmosfere, više nema odakle vratiti.”
Drugim riječima: Mars može nakratko oživjeti, ali sam sebe brzo… ugasi — i vraća se u pustoš.
Nova studija dolazi u trenutku kada znanost o Marsu proživljava svoj vrhunac. Na površini se kreću dva rovera, uključujući Curiosity s plutonijskim pogonom, dok flota letjelica kruži orbitom.
“Ovakve uvide moguće je dobiti samo kada imate rover na površini,” rekao je Benjamin Tutolo, suautor studije sa Sveučilišta u Calgaryju. “Mjerenja kemije i mineralogije s Marsa omogućuju nam da prvi put u povijesti zaista razumijemo što planet čini pogodnim za život.”
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
