Iako su visoke dine s mnogobrojnim krakovima čest prizor u pustinjama širom svijeta, znanstvenici zapravo malo znaju o povijesti ovih formacija. Impresivna dina u obliku zvijezde u Sahari nastala je u periodu kraćem od tisuću godina, otkriva nova studija.
Zagonetka zvjezdanih dina
Istraživanje, objavljeno 4. ožujka u časopisu Scientific Reports, predstavlja jedno od relativno rijetkih koje se bavi istraživanjem takozvanih zvjezdanih dina, najviših dina na Zemlji. Kako prenosi Live Science, nazvane po svojem obliku s više krakova, zvjezdane dine formiraju se na mjestima gdje smjerovi vjetra variraju kroz godinu.
Iako se zvjezdane dine mogu pronaći na različitim krajevima svijeta, samo je jedna takva dina potvrđena u geološkim zapisima, datirana prije približno 250 milijuna godina u Škotskoj, istaknuo je Charles Bristow, profesor emeritus sedimentologije na University College London, u razgovoru za Live Science. Razlog tome mogla bi biti činjenica da istraživači nisu sigurni na što točno trebaju obratiti pažnju kako bi identificirali drevnu zvjezdanu dinu, dodao je.
Lala Lallia: Dina u Maroku
Proučavanje ovih dina posebno je izazovno zbog njihove udaljenosti i teško pristupačnih lokacija, a uspon na više od stotinjak metara nestabilnog pijeska nije nimalo jednostavan. Unatoč tim izazovima, dina koja je predmet našeg istraživanja iznimka je zbog svoje lokacije u Maroku, unutar poznatog područja Erg Chebbi. Ova specifična lokacija privukla je znatnu pažnju turista, čime je razvijena bolja infrastruktura, uključujući kvalitetne ceste i smještaj, olakšavajući time pristup i istraživanje dine Ova specifična dina, visoka otprilike 100 metara, poznata je među lokalnim stanovništvom kao Lala Lallia.
Za prikupljanje podataka o dini, Bristow i suautor studije Geoff Duller sa Sveučilišta Aberystwyth, zajedno s istraživačkim studentima, koristili su se radarskim snimanjem tla. Ova tehnika omogućila je detekciju sitnih razlika u veličini zrnaca pijeska i sadržaju vode ispod površine dine, stvarajući detaljan prikaz unutrašnjih slojeva dine. Također su iskopavali rovove kako bi uzeli uzorke pijeska koji je dugo bio zakopan. Kvarc u pijesku akumulira radijaciju iz prirodnih izvora unutar Zemlje tijekom vremena dok je zakopan. Primjenom lasera na kvarc, istraživači mogu izmjeriti tu radijaciju i odrediti kada je pijesak posljednji put bio izložen na površini.
Zelena Sahara i zagonetne dine
Istraživanje unutrašnjosti dine otkrilo je iznenađujuće kratku povijest. “Ono što nas je najviše iznenadilo bila je mladost dine,” izjavio je Bristow. “Pretpostavljali smo da će dina visoka 100 metara biti znatno starija… tisućama godina, možda čak i deset tisućama godina. No, pokazalo se da je ova dina stara samo 900 godina.”
Pijesak na dnu dine bio je zakopan prije otprilike 12.000 do 13.000 godina, što upućuje na drevne dine te regije, objasnio je Bristow. Nedugo nakon što su te stare dine bile aktivne, uslijedilo je razdoblje od 8.000 godina bez nakupljanja pijeska. Prvi dio tog mirnog razdoblja poklapa se s prelaskom na toplo i vlažno klimatsko razdoblje u Sahari prije otprilike 11.700 godina, označavajući kraj posljednjeg ledenog doba i početak holocena.
“Sahara je ozelenjela,” naglasio je Bristow. Vegetacija je procvjetala, stabilizirajući pijesak, dok su ljudi lutali močvarnim područjima, vjerojatno u potrazi za hranom. Fragmenti keramike i kameni alati pronađeni su na jednom dijelu dine Lala Lallia.
Otprilike 4.000 godina kasnije, vlažno razdoblje završilo je i Sahara se ponovno osušila. Ipak, dina nije odmah počela rasti, ističe Bristow. Vjerojatno je postojalo kašnjenje dok se pijesak nosio kroz područje, ali se nije akumulirao, ili dok je dina počela rasti na drugoj lokaciji. Lala Lallia pomaknula se za otprilike 0,5 metara svake godine, otkrili su istraživači.
Istraživači dalje objašnjavaju da iako bi zvjezdane dine mogli biti prisutne u sedimentnim stijenama diljem svijeta, njihova identifikacija predstavlja izazov. Velike dimenzije dina i odsutnost specifičnih, razlikovnih karakteristika zahtijevaju opsežne, izložene stijenske formacije kako bi se omogućio adekvatan pregled za potvrdu prisutnosti zvjezdane dine. Ipak, u određenim područjima, postoji mogućnost uspješne identifikacije.
Bristow pojašnjava: “Identifikacija zvjezdane dine zahtijeva promatranje skupa karakteristika koje na prvi pogled mogu nalikovati onima kod drugih dina. No, kada se te značajke promatraju zajedno, postaje moguće prepoznati, ‘Aha, ovo bi zapravo mogla biti zvjezdana dina.'”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
