Otkrili smo da se metilamin i glicin mogu formirati čak i u ekstremnim svemirskim uvjetima.
Otkrili smo da se metilamin i glicin mogu formirati čak i u ekstremnim svemirskim uvjetima.
(Mozaična slika Messiera 1, ostatka stare supernova eksplozije i jak izvor zračenja. Izvor: NASA, ESA, J. Hester i A. Loll / Državno Sveučilište u Arizoni)
Nitko ne zna točan izvor života na Zemlji, ali da bi došlo do pojave života, potrebne su jednostavne gradivne jedinice.
Mnogi znanstvenici tvrde da je Zemlja imala katastrofičnu povijest punu erupcija velikih vulkana i učestalih kiša meteora koje su utjecale na formiranje osnovnih kemijskih spojeva. U novom istraživanju, znanstvenici su otkrili kako se te primarne molekule mogu razviti i u svemiru.
Gradivni elementi života i tamna kemija
Tim astrofizičara fokusirao se na istraživanje glicina. Glicin je inače najjednostavnija aminokiselina poznata čovjeku. Sada znamo da se može formirati i u svemiru.
Glicin je sastavni element živih bića i zato se radi o izrazito značajnom otkriću. Prije samo nekoliko tjedana, mislili smo da je za oblikovanje glicina potrebno energetsko zračenje. Istraživanje je s druge strane pokazalo da se glicin može sintetizirati u teškim svemirskim uvjetima putem tamne kemije.
Najjednostavnije rečeno, radi se o kemijskom procesu, ali bez energetskog zračenja. Istraživanje je bilo potaknuto otkrićem glicina u uzorcima iz svemirske misije „Stardust“. Znanstvenici su našli aminokiselinu na kometu 67P/Čurjumov-Gerasimenko.
Prisutnost glicina sugerira da se temeljne gradivne jedinice života mogu formirati bez zvijezda i planeta kako se prije mislilo. Ako glicin samostalno nastaje u svemiru, to je možda naznaka da i drugi temeljni spojevi imaju istu mogućnost.
Činjenica je da kad postoji jedna organska molekula, ona može stimulirati nastajanje složenijih struktura. Pratite li moju logiku? Ako ovakve molekulske zalihe postoje na kometima koji lako mogu doseći druge planete s pogodnim uvjetima za razvoj života… Povežite dva i dva, moguće je da postoje drugi planeti sa životom kao i na Zemlji.
Znanstveni eksperimenti i simulacije
Svi eksperimenti u istraživanju, provedeni su u strogim laboratorijskim uvjetima kako bi osigurali potpunu zaštitu i sigurnosti znanstvenika koji sudjeluju. Rezultati prethodnih laboratorijskih eksperimenata, vodili su ka zaključku da je za sintezu glicina potrebno zračenje i led, s tim da previsoko zračenje nije dobro jer bi moglo uništiti aminokiseline. Astrofizičari su ipak našli alternativan način formiranja glicina.
Sergio Loppolo, vođa znanstvenog tima rekao je u vezi provedenog eksperimenta sljedeće;
„U laboratoriju smo simulirali uvjete tamnih međuzvjezdanih oblaka u kojima su čestice prašine prekrivene tankim slojevima leda. One se fragmentiraju sudaranjem s drugim atomima, a zatim dolazi do rekombinacija intermedijarnih čestica.“
Da bi ukratko objasnili eksperiment, spomenut ćemo metilamin jer je on bio u središtu pažnje tijekom istraživanja. On je amino-prethodnik glicina.
Prvo je dokazano da metilamin može nastati u svemirskim uvjetima bez energetskog zračenja. On je također bio otkriven među uzorcima s kometa 67P/Čurjumov-Gerasimenko.
Pomoću leda obogaćenog metilaminom i nekoliko serija reakcija, istraživački tim je uspio dobiti glicin.
Na temelju toga znamo da pojedini spojevi, nužni za razvoj života, mogu nastati u svemiru bez planeta i zvijezda. Kao što je rečeno, to može biti naznaka da se i neke druge organske molekule mogu formirati u svemiru. Možda ih ima obilje, pogotovo na zaleđenim planetima.
Možete pročitati cijeli znanstveni rad o temi na ovoj poveznici.
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
