kozmos.hr
Astronomija

Sudar Galaksija Preispituje Kosmološke Teorije

Astronomi proučavaju kako međuzvjezdana prašina utječe na svjetlost iz udaljenije jednostavne eliptične galaksije (lijeva) tijekom njenog 'puta' pored bliže galaksije (desno) te konačno do naših teleskopa(© NASA, ESA, CSA, Rogier Windhorst (ASU), William Keel (Sveučilište Alabama), Stuart Wyithe (Sveučilište Melbourne), tim JWST PEARLS).
objavljeno

Novi podaci osvjetljavaju spektakularni sudar dvije goleme skupine galaksija, zbog kojeg stručnjaci za kosmologiju preispituju svoje teorije. Trenutačno prihvaćeni kosmološki model ne objašnjava takav grandiozni događaj u ranoj mladosti svemira.

Prema tradicionalnom modelu evolucije svemira – modelu Lambda-hladne tamne materije (ΛCDM) – galaksije su se formirale postepeno. Prvo kao individualne entitete, a tek kasnije udružene u veće skupine.

Stoga ne bismo očekivali da vidimo ogromne skupine galaksija tako rano u povijesti svemira. Međutim, nedavna studija objavljena u Časopisu za Astrofiziku dovodi ovu teoriju u pitanje. Otkriva da su se dvije masivne galaktičke skupine sudarile velikom brzinom kada je svemir imao otprilike polovinu svoje sadašnje starosti.

El Gordo: Ime koje Savršeno Opisuje

U središtu ove kosmičke kontroverze je par skupina koji su ljubazno nazvani El Gordo, što na španjolskom znači “Debeljko”. Naziv je primjeren – kombinirana masa ovog kosmičkog teškaša je nevjerojatnih 2,000 bilijuna puta veća od mase našeg Sunca. Najnoviji podaci, mnogo precizniji od prethodnih, pružaju jasniju sliku o veličini i opsegu El Gorda.

Zahvaljujući gravitacijskoj sili El Gorda, svjetlost iz udaljenih galaksija izgleda iskrivljeno, kao da se promatra kroz povećavajuće staklo – fenomen poznat kao “slaba leća”. Opservacije Hubbleova svemirskog teleskopa, potvrđene najnovijim podacima s James Webb svemirskog teleskopa, omogućile su ovu procjenu mase s marginom greške od samo 10%.

Brzina Ima Značaj u Kosmičkim Sudarima

Pod vodstvom Elene Asencio, doktorandice na Sveučilištu u Bonnu, studija je istraživala brzinu ovog titanskog sudara koristeći najnovije simulacije. Cilj? Vidjeti koliko simuliranih parova skupina nalikuje El Gordu neposredno prije velikog praska. Metodologija, nazvana “lightcone tomografija”, uzima u obzir činjenicu da su objekti koji su dalje promatrani dalje unatrag u vremenu kada je svemir bio manje strukturiran. Zaključci su bili iznenađujući. Tradicionalni ΛCDM modeli ne mogu objasniti promatrane brzine sudara El Gorda.

El Gordo nije jedini koji izaziva tradicionalne modele. Još jedan zvjezdani sudar, poznat kao Bullet Cluster, također izaziva naše razumijevanje. Dr. Indranil Banik sa Sveučilišta St Andrews, koji je oblikovao statistički pristup projekta, izjavio je: “Uzimajući u obzir i El Gordo i Bullet Cluster, teorija ΛCDM postaje još upitnija.”

Najnoviji podaci s James Webb svemirskog teleskopa ukazuju na to da se galaksije možda formiraju brže nego što predviđa ΛCDM. Razmišljajući o širim implikacijama, profesor Pavel Kroupa je rekao: “Dokazi sugeriraju da su se strukture u svemiru formirale brže nego što je ΛCDM predviđao. Dublje istražujemo ovu temu.”

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.