Mjesec Europa, ledeni svijet koji kruži oko Jupitera, dugo je slovio kao jedan od najizglednijih kandidata za izvanzemaljski život u Sunčevu sustavu. No kako se nakupljaju nova mjerenja i računalne simulacije, izgledi da ondje zaista nešto živi sve su tanji. Ipak, Europa još nije ispala iz utrke.
Europa je drugi po veličini od četiri velika Jupiterova mjeseca, promjera nešto manjeg od Mjesečeva. Od Sunca je udaljena više od 780 milijuna kilometara, što znači da ondje Sunce svijetli tek pet posto jače nego na Zemlji. Površina je ledena, negostoljubiva i okovana hladnoćom. No ispod tog debelog ledenog omotača, koji može biti debeo i nekoliko desetaka kilometara,nalazi se nešto iznenađujuće: globalni ocean tekuće vode.
Kako piše Universe Today, unutarnje grijanje potječe iz gravitacijskih plima koje Europa doživljava u svojoj eliptičnoj orbiti oko Jupitera. To rastezanje i sabijanje stvara toplinu, što sprječava unutrašnjost da se potpuno smrzne. Tako imamo ledenu koru, rastaljenu jezgru i golemi podzemni ocean, dublji i većeg volumena od svih oceana na Zemlji zajedno. No taj ocean je potpuno odvojen od svjetlosti. Njegova najdublja točka mogla bi sezati i do 100 kilometara ispod površine.
Ima vode, ali gdje je energija?
Život, barem onakav kakav poznajemo, treba vodu. Europa je ima u izobilju. No voda nije dovoljna. Potreban je i izvor energije, a Sunce u ovoj priči nije opcija. Većina života na Zemlji izravno ili neizravno ovisi o sunčevoj energiji. Ali ne svi.
Dobra paralela su dubokomorski hidrotermalni izvori na Zemlji. Riječ je o pukotinama na dnu oceana kroz koje izlazi vrela voda obogaćena mineralima. Ondje žive mikroorganizmi koji energiju dobivaju iz kemijskih reakcija, a ne fotosintezom. Na tom temelju izgrađene su čitave zajednice crva, rakova i drugih organizama, bez potrebe za sunčevom svjetlošću.
No za takvu sliku na Europi, potrebna je još jedna stvar: geološki aktivno kameno dno oceana. Mora biti vruće, mora pucati, mora omogućiti cirkulaciju minerala i topline. U suprotnom, imamo samo sterilnu stijenu uronjenu u hladnu vodu, bez kemije, bez biokemije, bez života.
Simulacije ne uvjeravaju – ali ni ne isključuju
Pretpostavlja se da je jezgra Europe rastaljena, no što se točno događa između nje i oceana, još je uvijek nepoznato. Da bi se razvila hidrotermalna aktivnost, magma mora doprijeti dovoljno blizu vodenim slojevima. Trenutni računalni modeli sugeriraju da toga nema dovoljno: rastaljeni materijal ne dopire do granice s oceanom u količinama koje bi potaknule značajne procese.
No simulacije ostaju samo to, simulacije. One se temelje na pretpostavkama, ograničenim podacima i pojednostavljenim prikazima složenih sustava. Ne nude zaključke, već mogućnosti.
Ako se jednog dana potvrdi da je granica između oceana i kamene kore zaista aktivna, Europa bi mogla ispuniti tri osnovna preduvjeta za život: prisutnost vode, izvor energije i dinamične fizikalne uvjete. No ostaje još jedno ključno pitanje, ima li i potrebne kemije?
Može li smrznuta površina hraniti ocean?
Zemlja ima bogatu kemijsku raznolikost, i velik dio njezine biološke kompleksnosti pokreće Sunce. Europa, bez svjetlosti i s manje raznolikih izvora elemenata, suočena je s izazovom.
Ali možda postoji zaobilazni put. Na površinu Europe s vremena na vrijeme padaju čestice svemirske prašine. Zračenje Sunca i kozmičke zrake potom mijenjaju kemijski sastav tih čestica, stvarajući složenije molekule. Budući da je ledena površina Europe dinamična, stalno puca, raste i premješta se, moguće je da dio tih molekula završi ispod leda, u oceanu. U tom slučaju, život bi mogao nastati ne u dubinama, nego na donjoj strani ledenog pokrova.
Na većinu ovih pitanja tek će se tražiti odgovori. Europska svemirska agencija već je poslala letjelicu JUICE (JUpiter ICy moons Explorer), a prema Europi putuje u NASA-ina misija Europa Clipper. Obje misije dizajnirane su kako bi izbliza proučile ovaj neobični mjesec.
Ako jedna od letjelica uspije proći kroz vodene gejzire koji povremeno izbijaju s površine, možda ćemo dobiti prvi uzorak oceana ispod leda. Što će “okusiti” instrumenti tih sondi? Moguće tragove organskih molekula? Ili možda, prvi znak da nismo sami?
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
