NASA-ina letjelica, Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), potvrdila je postojanje špilja ispod površine Mjeseca pomoću radara. Ova geološka obilježja bit će ključna za uspostavu baze na Mjesecu te nam mogu otkriti više o zajedničkom kozmološkom podrijetlu Zemlje i Mjeseca.
Otkrivanje špilja na Mjesecu
Prije nekoliko desetljeća, sateliti koji su kružili oko Mjeseca otkrili su udubljenja na njegovoj površini. Mnogi su pretpostavljali da su ta udubljenja ulazi u podzemne tunele nastale vulkanskim procesima. Nedavna analiza radarskih podataka konačno je potvrdila ovu hipotezu, objašnjava objašnjava Robin Smith, viši predavač fizike na Sveučilištu Sheffield Hallam.
Neki od ovih tunela na Mjesecu vjerojatno su tuneli nastali hlađenjem lave, slični onima na Zemlji. Kada se rastaljena lava izlije iz tla, površinski sloj lave se hladi i stvara koru, dok unutarnji dio lave ostaje tekuć i nastavlja teći. Kada lava u potpunosti otječe, ostaje prazan tunel poznat kao tunel nastao hlađenjem lave. Ovi procesi formiranja vrlo su slični na Zemlji i Mjesecu.
Napredne metode istraživanja
Podaci korišteni u najnovijem istraživanju prikupljeni su 2010. godine od strane LRO-a, ali su tek nedavno detaljno analizirani uz pomoć naprednih tehnika obrade signala. Radar s elektromagnetskim valovima dužine 12,6 cm ispaljen je pod kutom prema lunarnim udubljenjima, djelomično osvjetljavajući sjenovita podzemna područja i stvarajući mjerljive radarske odjeke.
Analizom vremena i amplitude reflektiranih signala, istraživači su usporedili rezultate sa simulacijama i stvorili detaljnu sliku podzemnog terena. Podaci pokazuju da najveće udubljenje, “Mare Tranquillitatis“, vodi do špilje duge 80 metara i široke 45 metara, što je otprilike polovica nogometnog igrališta.
Vjeruje se da površina Mjeseca sadrži stotine takvih špilja. Prema jednoj teoriji, prije otprilike 4,5 milijardi godina, mlada Zemlja je doživjela snažan sudar s proto-planetom veličine Marsa, što je rezultiralo stvaranjem Zemlje i Mjeseca kakve poznajemo danas.
Mogućnost uspostave staništza na Mjesecu
Na Zemlji uživamo u povoljnom okruženju koje nas štiti od prijetnji iz svemira. Na primjer, Jupiter, najveći planet u našem Sunčevom sustavu, gravitacijski privlači asteroide, smanjujući vjerojatnost katastrofalnih sudara sa Zemljom, poput onoga koji je uzrokovao izumiranje dinosaura.
Jedna od manje poznatih prijetnji životu na Zemlji je ionizirajuće zračenje. Cijeli Sunčev sustav stalno je izložen galaktičkim kozmičkim zrakama, koje su ubrzane eksplozijama supernova. Osim toga, povremeni događaji poznati kao koronalni izbačaji mase sa Sunca šalju visokoenergetske čestice prema Zemlji.
Zemljino magnetsko polje nas štiti od ovog zračenja, usmjeravajući nabijene čestice prema polovima, što uzrokuje pojavu aurora borealis i australis. Međutim, Mjesec nema atmosferu niti značajno magnetsko polje, što ga čini vrlo izloženim visokoenergetskom zračenju.
Ova činjenica predstavlja ozbiljan izazov za eventualnu nastanjivost Mjeseca. Astronauti na površini Mjeseca izloženi su oko 10 puta većoj dozi zračenja nego tijekom transatlantskog leta, te oko 200 puta većoj dozi nego na površini Zemlje.
Stoga, svaki plan za uspostavu staništa na Mjesecu mora uključivati adekvatnu zaštitu od zračenja. Gustoća materijala najbolji je način zaštite od zračenja, no to je skupo za transport s Zemlje na Mjesec. Zato se prirodno zaštićena područja, poput nedavno otkrivenih špilja, smatraju potencijalnim mjestima za ljudska naselja na Mjesecu. Ove špilje nude debeli sloj stijene od 130 do 170 metara, što je dovoljno da zaustavi čak i najenergetskije zračenje.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
