U novoj studiji znanstvenici su simulirali upravo taj scenarij – i otkrili da bi papirnati avion ne samo preživio dio putovanja, nego bi pritom mogao služiti i kao znanstveni instrument.
Niska orbita oko Zemlje sve je gušća – sateliti, ostaci raketa i razni otpaci prijete stvaranjem lančane reakcije poznate kao Kesslerov sindrom. U takvom scenariju, jedan sudar mogao bi izazvati domino-efekt u kojem se objekti međusobno uništavaju, što bi ozbiljno ugrozilo satelitske sustave i otežalo pristup svemiru.
Zbog toga raste interes za održivim tehnologijama koje bi smanjile količinu otpada u orbiti. Među prijedlozima pojavila se i ideja koja na prvi pogled djeluje poput igre: upotreba papirnatih aviona za znanstvena istraživanja.
Test u simulaciji i zračnom tunelu
U studiji objavljenoj u časopisu Acta Astronautica, istraživači su pokušali odgovoriti na pitanje: što bi se dogodilo s papirnatim avionom izrađenim od običnog A4 papira, kada bi ga astronaut izbacio iz Međunarodne svemirske postaje, na visini od 400 kilometara?
U simulacijama su pratili kretanje aviona, brzinu raspadanja orbite, orijentaciju u letu te toplinsko opterećenje pri ulasku u atmosferu. Uz to su proveli testove u zračnom tunelu s modificiranim modelom aviona, koji je kombinirao papir i aluminij radi stabilnosti.
Otkrili su da bi avion tijekom početne faze leta bio stabilan i usmjeren u skladu s orbitalnim kretanjem.
“Papirnati svemirski avion pokazuje statičku stabilnost u smjeru gibanja, što upućuje na mogućnost pasivnog održavanja orijentacije tijekom leta kroz razrijeđenu atmosferu niske orbite,” navodi tim u radu.
Brz pad, ali potencijalno koristan
Prema simulacijama, avion bi ušao u Zemljinu atmosferu unutar otprilike 3,5 dana. Tijekom tog procesa doživio bi značajno, ali kratkotrajno aerodinamičko zagrijavanje – oko 10 W/cm² – dovoljno da izazove izgaranje ili pirolizu.
“Na temelju rezultata hipersoničkih testova u zračnom tunelu, sile koje djeluju na površinu tijekom atmosferskog ulaska nisu dovoljne za značajniju deformaciju,” navode autori. “No, avion bi ipak izgorio zbog intenzivnog zagrijavanja.”
I upravo je ta “jednokratnost” njegova prednost. Tim predlaže da bi se papirnati avioni mogli koristiti kao pasivne sonde za mjerenje gustoće zraka u gornjim slojevima atmosfere.
“Avionova osjetljivost na aerodinamički otpor u razrijeđenoj atmosferi sugerira da bi mogao poslužiti kao pasivna sonda za mjerenje gustoće zraka,” zaključuju znanstvenici.
Orbitalno kretanje omogućilo bi preciznu rekonstrukciju gustoće atmosfere, a s obzirom na minimalan trošak, bilo bi moguće lansirati više aviona istovremeno – i tako prikupiti podatke s više točaka.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
