Ljudi su stigli u Australiju prije najmanje 65.000 godina, prema arheološkim dokazima. Ovi pioniri bili su dio ranog vala ljudi koji su putovali istočno iz Afrike, preko Euroazije i konačno do Australije i Nove Gvineje. Međutim, ovo je bio samo jedan od mnogih valova migracija u povijesti ljudske kolonizacije planeta. Ovi valovi su vjerojatno bili potaknuti klimatskim promjenama i sposobnošću grupa da se prilagode širokom rasponu okoliša.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu Nature Communications, znanstvenici su pronašli dokaze da je veliki val migracije stigao do otoka Timora prije otprilike 50.000 godina. Istraživanja u skloništu Laili sugeriraju da su ljudi koji su prvi put stigli u Australiju prije nekih 65.000 godina došli preko Nove Gvineje, dok su Timor i drugi južni otoci kolonizirani kasnijim valom doseljenika.
Potencijalni putevi do Australije
Timor je dugo smatran potencijalnim prijelaznim otokom za prvu ljudsku migraciju između kopnene jugoistočne Azije te Australije i Nove Gvineje. U vrijeme ovih drevnih migracija, razina mora bila je niža, pa su mnogi od današnjih otoka u jugoistočnoj Aziji bili spojeni s kopnom u regiji poznatoj kao Sunda, dok su Australija i Nova Gvineja bile spojene u jedinstveni kontinent poznat kao Sahul.
Otoci između Sunde na zapadu i Sahula na istoku poznati su kao Wallacea. Ovi otoci nikada nisu bili povezani jedni s drugima ili s kopnom zbog dubokih kanala koji ih razdvajaju. To je značilo da su, čak i kada je razina mora bila mnogo niža nego danas, ostali otoci.
Potraga za dokazima ranih migracija na Timoru
Potraga za dokazima ranih migracija na Timoru bila je otežana nedostatkom prikladnih sedimenata u špiljama i skloništima u stijenama. Međutim, istraživači su pronašli jedinstven izvor dokaza u skloništu Laili, s pogledom na rijeku Laleia u središnjem sjeveru Timor-Lestea. Za razliku od drugih lokaliteta u regiji, Laili je očuvala duboke sedimente koji datiraju između 59.000 i 54.000 godina unazad, a koji nisu sadržavali znakove ljudske prisutnosti.
Na vrhu ovih slojeva znanstvenici su pronašli jasne znakove ljudskog dolaska, u naslagama koje su nastale prije oko 44.000 godina. Ovo pruža jasne dokaze da, dok su ljudi isprva bili odsutni s lokaliteta i lokalnog krajolika, kasnije su stigli u značajnom broju. Iz drugih istraživanja također znamo da postoje dokazi o dolasku ljudi na druge lokalitete u Timor-Lesteu i obližnjem otoku Flores između prije 47.000 i 45.000 godina. Svi ovi dokazi zajedno snažno podržavaju stav da su ljudi stigli u ovu regiju oko tog vremena.
Dokazi u sedimentu
Analiza slojeva sedimenata u Laili sugerira da su ljudi stigli u namjernom i velikom kolonizacijskom naporu, a ne ad-hoc naseljavanjem male populacije. Ovo se jasno vidi u najranijim tragovima okupacije, koji uključuju ognjišta, guste nakupine kamenih artefakata i ostatke prehrane bogate ribom i školjkama.
Istraživači su koristili tehniku zvanu mikromorfologija za proučavanje slojeva sedimenata pod mikroskopom. Znanstvenici su mogli vidjeti da sediment iz vremena prije okupacije nije nosio znakove ljudske prisutnosti. Ali kada su ljudi stigli na lokalitet, mnogi tragovi ljudske okupacije pojavili su se iznenada, uključujući slojeve nastale prolaskom ljudi po podu skloništa.
Preskakanje između otoka do Sahula
Otkrića bi mogla potaknuti revalorizaciju puta i vremena najranijih ljudskih migracija u Sahul. Također pokazuju da je kretanje prema otocima bio kontinuiran proces, a ne jednokratan događaj, s naseljavanjem južnih otoka koje se dogodilo tisućama godina nakon početnog naseljavanja Australije. Intenzitet početne okupacije koje su znanstvenici pronašli u Laili sugerira da je ova migracija možda bila dovoljno velika da nadvlada prethodne migracije na otocima jugoistočne Azije i Australazije.
Raniji valovi raspršivanja, uključujući ljude koji su koristili drevno sklonište Madjebebe u Australiji, mogli su biti mali brojevi ljudi koji su dolazili iz različitog puta sjevernije preko Nove Gvineje. Kasniji val raspršivanja kroz Wallacejske otoke mogao je predstavljati mnogo značajniji dolazak ljudi na Sahul.
Izostanak ljudske okupacije na Timoru prije 50.000 godina ukazuje da su ljudi stigli na otok kasnije nego što se ranije pretpostavljalo. Ovo podržava teoriju da su ljudi prvo stigli u Australiju preko Nove Gvineje, a ne preko Timora. Ovaj put je manje izravan, ali može se objasniti činjenicom da južni otoci, uključujući Timor, imaju mnogo manje kopnenih životinja za ishranu. Rani kolonisti trebali su imati fleksibilnost za život na ribi i školjkama. Tako da bi se kretanje u ove južne otoke moglo pokazati izazovnijim nego u sjeverne otoke koji su imali više srednjih do velikih kopnenih životinja.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
