kozmos.hr
Astronomija

Rani svemir vrvio je lutajućim crnim rupama

Izvor: NASA's Goddard Space Flight Center.
objavljeno

Znanstvenici smatraju da svaka velika galaksija u svom središtu ima supermasivnu crnu rupu. Njezina je masa u korelaciji s masom unutarnjih područja njezinog domaćina, ali također i s nekim drugim značajkama.

Supermasivne crne rupe

Uzrok tome je što supermasivne crne rupe rastu u skladu s razvojem galaksije npr. tijekom spajanja s drugim galaksijama ili primanjem materijala iz međugalaktičkog medija.

Kad taj materijal uđe u galaktičko središte, on proizvodi aktivnu galaktičku jezgru. Odljevi iz aktivne jezgre zatim ometaju i guše stvaranje zvijezda u galaksiji.

Najnovije svemirske simulacije sada mogu rekreirati nastanak zvijezda i rast supermasivnih crnih rupa u galaksijama od ranog svemira do danas.

Supermasivna crna rupa okružena velikim oblacima plina i svemirske prašine. Izvor: Caltech/R. Hurt (IPAC).
Supermasivna crna rupa okružena velikim oblacima plina i svemirske prašine. Izvor: Caltech/R. Hurt (IPAC).

Crne rupe lutalice

Proces spajanja galaksija prirodno rezultira supermasivnim crnim rupama koje su udaljene od središta veće galaksije. Put do jedinstvene supermasivne crne rupe izrazito je složen.


Često se isprve formira binarna supermasivna crna rupa koja se postupno stapa u jednu unificiranu. U tom se procesu može doći do emisije gravitacijskih valova. Ponekad se spajanje može zaustaviti. Uzrok tome ostaje zagonetka za stručnjake.

Nove kozmološke simulacije na ROMULUS-u predviđaju da se čak i nakon milijarda godina evolucije, neke supermasivne crne rupe ne pridruže jezgri, već umjesto toga lutaju po galaksiji.

https://kozmos.hr/nasa-in-teleskop-uocio-masivno-prstenje-oko-crne-rupe/

Crne rupe lutalice bile su učestala pojava u našem ranom svemiru

Astronom CfA (The Center for Astrophysics – kolaboracija Smithsonian Astrophysical Observatory i Harvard College Observatory-ja), Angelo Ricarte predvodio je tim stručnjaka koji istražuju takve lutajuće crne rupe.

Koristeći simulacije ROMULUS-a, tim je otkrio da u današnjem svemiru (13,8 milijardi godina od Velikog praska) oko 10% mase crnih rupa otpada na crne rupe lutalice.

U ranijim danima svemira, oko dvije milijarde godina nakon Velikog praska, crne rupe lutalice mogle su se naći u značajnom broju te su sadržavale su većinu ukupne mase crnih rupa. Znanstvenici su također otkrili da su lutalice tada proizvodile većinu ukupnih emisija supermasivnih crnih rupa.

https://kozmos.hr/velicinu-crne-rupe-mozemo-mjeriti-prema-njezinom-nacinu-ishrane/

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Angelo Ricarte, Michael Tremmel, Priyamvada Natarajan, Charlotte Zimmer, Thomas Quinn, Origins and demographics of wandering black holes, Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, Volume 503, Issue 4, June 2021, Pages 6098–6111, https://doi.org/10.1093/mnras/stab866

Anonymus (20. kolovoza 2021.), Wandering black holes, Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics, Phys.org (preuzeto 23. kolovoza 2021.)

Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.


Pratite Kozmos na Google Vijestima.