Izuzetni, nikad prije viđeni detalji pomažu odgonetnuti zagonetnu prošlost ostatka supernove.
NASA-in svemirski teleskop James Webb usmjerio je svoj pogled na Rakovu maglicu, ostatak supernove smješten 6.500 svjetlosnih godina daleko u sazvježđu Bik. Od bilježenja ovog energičnog događaja 1054. godine nove ere od strane astronomâ 11. stoljeća, Rakova maglica konstantno privlači pažnju i potiče dodatna istraživanja. Znanstvenici teže razumjeti uvjete, ponašanje i posljedice supernova kroz temeljito proučavanje Rakove maglice, koja je relativno blizu nas.
Korištenjem Webbovog NIRCam-a (blizu-infracrvene kamere) i MIRI-ja (instrumenta za srednje infracrveni spektar), tim predvođen Tea Temim na Sveučilištu Princeton traga za odgovorima o podrijetlu Rakove maglice.
“Osjetljivost i prostorna razlučivost teleskopa Webb omogućuju nam precizno određivanje sastava izbačenog materijala, posebice sadržaja željeza i nikla, što bi nam moglo otkriti koja vrsta eksplozije je stvorila Rakovu maglicu,” pojasnila je Temim.
Novi pogled
Na prvi pogled, opći oblik ostatka supernove sličan je slici u optičkom valnom području koju je 2005. godine objavio NASA-in svemirski teleskop Hubble: U Webbovim infracrvenim promatranjima, prikazana je oštra struktura nalik kavezu od pahuljastih plinovitih filamenata u crveno-narančastim tonovima. Međutim, u središnjim regijama, Webbova oprema prvi puta bilježi emisiju od čestica prašine (u žuto-bijelim i zelenim tonovima).
Dodatne značajke unutarnjeg rada Rakove maglice postaju izraženije i vide se s većom razlučivošću u infracrvenom svjetlu koje je zabilježio Webb. Posebice, Webb ističe ono što se naziva sinkrotronskim zračenjem: emisija nastala od nabijenih čestica, poput elektrona, koji se kreću uzduž magnetskih silnica na relativističkim brzinama. Ova zračenja ovdje izgledaju kao mliječni, dimni oblaci koji ispunjavaju veći dio unutrašnjosti Rakove maglice.
Ova značajka je produkt pulsara maglice, brzo rotirajuće neutron zvijezde. Jako magnetsko polje pulsara ubrzava čestice do iznimno visokih brzina i uzrokuje emitiranje zračenja dok se vijugaju oko magnetskih silnica. Iako se emitira kroz cijeli elektromagnetski spektar, sinkrotronsko zračenje se vidi u nevjerojatnim detaljima zahvaljujući Webbovom instrumentu NIRCam.
Da biste pronašli srce pulsara Rakove maglice, pratite tanka vlakna koja slijede kružni valoviti uzorak u središtu, sve do svijetle bijele točke u središtu. Dalje od središta, pratite tanke bijele trake zračenja. Ova kovrčava vlakna tijesno su grupirana, iscrtavajući strukturu magnetskog polja pulsara, koje oblikuje i formira maglicu.
Na sredini lijevo i desno, bijela tvar oštro se uvlači prema unutra od rubova strukture nalik kavezu od prašine i ide prema mjestu neutron zvijezde, kao da je struk maglice stisnuta. Ovo naglo sužavanje može biti uzrokovano ograničavanjem širenja vjetra supernove od strane pojasa gustog plina.
Vjetar koji proizvodi srce pulsara i dalje gura ljusku plina i prašine prema van velikom brzinom. U unutrašnjosti ostatka, žuto-bijela i zelena mrljasta vlakna formiraju velike petlje, koje predstavljaju područja gdje se nalaze čestice prašine.
Potraga za odgovorima o prošlosti Rakove maglice nastavlja se dok astronomi dalje analiziraju Webbove podatke i konzultiraju prethodna promatranja ostatka dobivena s drugih teleskopa. Znanstvenici će u narednih godinu ili dvije imati na raspolaganju nove Hubbleove podatke za pregled, zahvaljujući ponovnom snimanju ostatka supernove. Ovo će biti prvi pogled teleskopa Hubble na emisijske linije Rakove maglice u više od 20 godina, što će astronomima omogućiti preciznije uspoređivanje nalaza dobivenih pomoću Webba i Hubblea.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.