Prije približno 70,000 godina, ogromno područje kopna, koje je danas potopljeno u blizini sjeverne obale Australije, moglo je biti dom za populaciju do pola milijuna ljudi. Danas potopljeni teritorij, poznato kao Sahul, bio je toliko prostran da se smatra kako je mogao poslužiti kao odskočna daska za migracije iz današnje Indonezije prema Australiji. Ovo je zaključak istraživanja koje je predvodilo Sveučilište Griffith, a rezultati su objavljeni u časopisu Quaternary Science Reviews.
Analizirajući visokorezolucijske batimetrijske podatke (topografiju morskog dna), studija je došla do zaključka da su razine mora između 71,000 i 59,000 godina prije bile otprilike 40 metara niže nego danas. Ovaj pad razine mora otkrio je lanac zakrivljenih otoka na sjeverozapadnoj granici australskog kontinenta. Ovaj arhipelag bio je kratko putovanje brodom od otoka Timor u jugoistočnoj Aziji, koji je opet bio blizu Indonezije. Nakon toga, između 29,000 i 14,000 godina prije, došlo je do još većeg pada razine mora, usklađenog s vrhuncem posljednjeg ledenog doba, kada su velike količine vode bile zarobljene u ledu, čime su razine mora dodatno snižene. Ove promjene dovele su do izlaganja velikog dijela kontinentalnog platoa uz današnju Australiju.
Modeli demografije koje je razvio istraživački tim sugeriraju da je ovaj danas potopljeni kontinentalni plato tijekom Morskih izotopskih faza 4 do 2 imao promjenjivu nosivost, omogućavajući smještaj populacija veličine od 50,000 do čak 500,000 ljudi u različitim povijesnim razdobljima. Međutim, brzi porast razine mora između 14,500 i 14,100 godina prije te 12,000 i 9,000 godina doveo do brzog potapanja približno 50% sjeverozapadnog platoa, što je uzrokovalo značajne promjene u životnom prostoru ljudi.
Povećani intenzitet naseljavanja
Ovi događaji vjerojatno su potaknuli povlačenje ljudskih populacija pred nadolazećom obalom, što je vidljivo po povećanju intenziteta naseljavanja na arheološkim nalazištima u Kimberleyu i Arnhemu, te po naglom pojavljivanju novih stilova stijenske umjetnosti u oba područja.
Vodeći istraživač s Australian Research Centre for Human Evolution na Sveučilištu Griffith, Kasih Norman, izjavio je: “Prisutnost ovog prostranog arhipelaga vjerojatno je olakšala uspješno širenje prvih pomorskih istraživača iz Wallacea – područja današnje Indonezije – pružajući im prikladno okruženje za prilagodbu velikom kontinentu Sahul.” Studija također naglašava ključnu ulogu potopljenih kontinentalnih rubova u ranim ljudskim migracijama.
“Zanemarivanje kontinentalnih rubova Sahula iz kasnog pleistocena u raspravama o prvim ljudskim naseljima i ekspanziji može dovesti do pojednostavljenja i nerazumijevanja ovog presudnog razdoblja u povijesti,” dodao je Norman.
Otkrića istraživanja naglašavaju potrebu za reevaluacijom narativa o ranoj ljudskoj migraciji i utjecaju klimatskih promjena na drevne populacije. Norman je dodao: “Naše demografsko modeliranje pokazalo je vrhunac veličine populacije u vrijeme posljednjeg ledenog doba, prije otprilike 20,000 godina, kada je cijeli sjeverozapadni plato bio suho kopno. Ovaj nalaz sada potkrepljuju nova genetska istraživanja koja ukazuju na vrlo velike populacije Tiwi otočana – lociranih istočno od istraživanog područja – u vrijeme posljednjeg glacijalnog perioda.”
Kako potopljena područja nastavljaju pružati neprocjenjive arheološke uvide, razvoj podvodne arheologije u Australiji doprinosi globalnom razumijevanju ljudske migracije tijekom kasnog pleistocena. Ovo istraživanje predstavlja značajan korak u razumijevanju složenih odnosa između drevnih krajolika, ljudskih populacija i promjena okoliša. Dr. Norman ističe kako daljnje istraživanje i analiza podvodnih nalazišta obećava otkrivanje još više tajni naše zajedničke ljudske povijesti.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
