kozmos.hr
  • Naslovnica
  • /
  • Znanost
  • /
  • Prednosti i rizici solarnog geoinženjeringa kao metode hlađenja planeta
Znanost

Prednosti i rizici solarnog geoinženjeringa kao metode hlađenja planeta

Izvor: 8385 / Pixabay.com.
objavljeno

Tehnika solarnog geoinženjeringa poznatog kao stratosfersko ubrizgavanje aerosola, podrazumijeva raspršivanje sulfata koji odbija dio Sunčevog zračenja natrag u svemir. Cilj ove metode je hlađenja planeta.

Solarni geoinženjering

Radi se o istom principu kao kod supervulkana koji puni stratosferu aerosolima i blokira sunce. I solarni geoinženjering bi se također oslanjao na vjetrove koji ravnomjerno raspoređuju materijal po Zemljinoj stratosferi. “Ako to učinite na jednom mjestu, to će utjecati na cijeli planet”, kaže klimatska znanstvenica Kate Ricke sa Scripps instituta za oceanografiju, koja proučava međuodnose geoinženjeringa, ljudskog ponašanja i ekonomije. “Ne samo zato što bismo ohladili i promijenili globalnu energetsku ravnotežu, već zato što bi se čestice raspršile posvuda.”

Sve je vjerojatnije da će netko uskoro odlučiti da je vrijeme za ubrizgavanje stratosferskog aerosola. Emisije ugljičnog dioksida ne smanjuju se ni približno brzinom koja je potrebna da globalne temperature ne porastu za 1,5 ° C  iznad predindustrijskih razina. “Jednostavno ne postoji ništa drugo na svijetu što može ohladiti planet tako brzo. Čak i ako bismo počeli naglo dekarbonizirati i vaditi CO2 iz atmosfere, još uvijek bi pred nama bilo desetogodišnje vremensko razdoblje posljedica. S druge strane, kod blokiranja Sunčeve svjetlosti, reakcije klime započele bi odmah” smatra Ricke.


Zemlja gubi svoj sjaj i postaje sve mračnija uslijed katastrofalnih klimatskih promjena

Znanost nije spremna

No čini se da znanost nije spremna. U intervjuu za Wired, Ricke objašnjava potencijalne zamke geoinženjeringa.

“Da biste imali kolektivno donošenje odluka na globalnoj razini, potrebna vam je znanost koju svi smatraju legitimnom. Ne svi, ali mnogi ljudi. A mi nismo ni blizu tome s geoinženjeringom.” dodaje Ricke. “Radi se o maloj skupini, uglavnom elitnih sveučilišnih bijelaca u Sjevernoj Americi i Europi, koja je provela sva istraživanja. A ljudi jednostavno ne vjeruju automatski tako maloj skupini elite.”

“Mislim da se većini klimatskih znanstvenika ne sviđa ideja geoinženjeringa. A razlog zašto im se to još uvijek najviše ne sviđa jest moralni hazard. Misle da zbog toga moramo ljudima govoriti ‘Ovo je loša ideja’ što je duže moguće. I vjerojatno su u pravu. No, rizik je da ako stvari postanu dovoljno loše s klimatskim promjenama, ljudi će se ionako baviti geoinženjeringom, a mi nećemo biti spremni za to.

Potencijalni rizici za polarne ekosustave

Antropogeni geoinženjering mogao bi izazvati neželjene učinke, poput suša u određenim regijama i velikih oluja u drugim. Osim toga, kada bi inženjeri naglo prestali raspršivati ​​aerosole u atmosferu, temperature bi se vratile na startnu poziciju, potencijalno ugrozivši usjeve i životinjske vrste. “Ako bismo iznenada prestali s solarnim geoinženjeringom, imali bismo problema s rastućim temperaturama koje ugrožavaju biljne i životinjske vrste.” smatra Ricke.

“Prema nekim istraživanjima, čini se da bi vjerojatno najveći rizik od raspršenih čestica bio za pojedini osjetljivih ekosustava na visokim geografskim širinama – dakle polarni ekosustavi koji trenutno nisu previše izloženi zagađenju, ali bi bili izloženi u tom slučaju.”

Klimatske promjene mijenjaju nagib Zemlje?

Politički rizici

Ricke se također osvrnula na pitanje zašto bi geoinženjering mogao biti politički kontreverzan. Stratosfersko ubrizgavanje aerosola bilo bi prilično jeftino i ništa ne sprječava zemlje da jednostrano odluče raspršiti čestice u svoj zračni prostor, iako bi se ti materijali u konačnici proširili diljem svijeta. “Čudi me, s obizorom na ekonomiku situacije, da se to već nije dogodilo”, kaže Ricke. “Po mojem mišljenju, trebalo bi hitno provesti dodatna istraživanja.”


“U pravnom smislu javljaju se komplikacije jer države posjeduju zračni prostor sve do svemira. Države bi mogle raspršivati materijal po svojem teritoriju, ali on bi se raširio posvuda. Čestice ostaju u atmosferi u prosjeku oko godinu i pol dana. One se šire i zračenje djeluje odmah. Zato nakon velike vulkanske erupcije odmah vidite pad globalne temperature koji traje otprilike godinu do dvije godine. Dakle, ne biste trebali prskati stvari svaki dan, nužno. Ako biste to prestali raditi dvije godine, učinak bi nestao.”

Znanstvena studija predviđa nadolazeću globalnu katastrofu

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Simon M. (30. studenog 2021.), Think Climate Change Is Messy? Wait Until Geoengineering, Wired.com (pristup 21. prosinca 2021.)

Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.