Paleontolozi sa Sveučilišta College Cork (UCC) u Irskoj otkrili su rendgenske dokaze o proteinima u fosilnim perjima koji bacaju novo svjetlo na evoluciju perja.
Dosadašnje studije sugerirale su da su drevna perja imala različit sastav u odnosu na perje ptica danas. Novo istraživanje, međutim, pokazuje da je proteinski sastav suvremenog perja bio prisutan i u perju dinosaura i ranih ptica, potvrđujući da je kemijski sastav perja nastao mnogo ranije nego što se prethodno mislilo.
Istraživanje, objavljeno danas u časopisu Nature Ecology and Evolution, predvodili su paleontolozi dr. Tiffany Slater i prof. Maria McNamara sa Škole za biologiju, zemlju i ekološke znanosti na UCC-u, u suradnji s znanstvenicima sa Sveučilišta Linyi (Kina) i Stanford Synchrotron Radiation Lightsource (SAD).
Tim je analizirao perje staro 125 milijuna godina dinosaura Sinornithosaurus i rane ptice Confuciusornis iz Kine, te perje staro 50 milijuna godina iz SAD-a.
“Zaista je uzbudljivo otkriti nove sličnosti između dinosaura i ptica”, kaže dr. Slater. “Da bismo to učinili, razvili smo novu metodu za otkrivanje tragova drevnih proteina perja. Koristeći rendgenske zrake i infracrvenu svjetlost, otkrili smo da perje dinosaura Sinornithosaurus sadrži mnogo beta-proteina, baš kao i perje današnjih ptica.”
Kako bi pomogli u tumačenju kemijskih signala sačuvanih u fosilnim perjima, tim je također provodio eksperimente kako bi shvatio kako se proteini perja razgrađuju tijekom procesa fosilizacije.
“Perje modernih ptica bogato je beta-proteinima koji pomažu ojačati perje za let”, objašnjava dr. Slater. “Prethodna ispitivanja perja dinosaura, međutim, otkrila su uglavnom alfa-proteine. Naši eksperimenti sada mogu objasniti ovu čudnu kemijsku pojavu kao rezultat degradacije proteina tijekom procesa fosilizacije. Dakle, iako neka fosilna perja sačuvaju tragove originalnih beta-proteina, druga su oštećena i daju nam pogrešnu predodžbu o evoluciji perja.”
Ovo istraživanje pomaže odgovoriti na dugogodišnju raspravu o tome mogu li se proteini perja, i proteini općenito, sačuvati tijekom dugo vremena.
Prof. Maria McNamara, glavna autorica studije, izjavila je: “Tragovi drevnih biomolekula očito mogu preživjeti milijune godina, ali fosilni zapis ne može se doslovno čitati jer su čak i naizgled dobro očuvana fosilna tkiva bila modificirana tijekom fosilizacije. Razvijamo nove alate kako bismo razumjeli što se događa tijekom fosilizacije i otključali kemijske tajne fosila. To će nam pružiti uzbudljiva nova saznanja o evoluciji važnih tkiva i njihovih biomolekula.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
