Najnovija istraÅŸivanja upuÄuju na moguÄnost da dinamika Å¡irenja svemira, koja se dosad odvijala ubrzanim tempom, doÅŸivljava odreÄenu promjenu ritma. Rani rezultati, dobiveni najpreciznijim mjerenjem evolucije svemira do danas, naznaÄuju moguÄe usporavanje u odnosu na period od prije nekoliko milijardi godina. Ovi preliminarni nalazi, objavljeni u Äetvrtak, joÅ¡ uvijek Äekaju svoju potvrdu. MeÄutim, ukoliko se pokaÅŸu toÄnima, otvorili bi nova pitanja o prirodi tamne energije te bi mogli ukazivati na znaÄajne praznine u naÅ¡em trenutnom razumijevanju kozmosa.
OtkriÄe varijacija u brzini Å¡irenja svemira ostvareno je zahvaljujuÄi Instrumentu za spektroskopiju tamne energije – Dark Energy Spectroscopic Instrument (DESI), smjeÅ¡tenom na teleskopu u Nacionalnom opservatoriju Kitt Peak u Arizoni, SAD. DESI, opremljen sa 5000 fiber-optiÄkih robota, omoguÄava detaljno promatranje pojedinaÄnih galaksija tijekom dvadesetominutnih sesija, Å¡to je dovelo do stvaranja dosad najobimnije trodimenzionalne karte svemira, kako smo nedavno objavili.
“Analizirali smo poloÅŸaje galaksija ne samo u prostoru veÄ i u vremenu, Å¡to znaÄi da Å¡to su galaksije udaljenije, to viÅ¡e informacija dobivamo o mlaÄim stanjima svemira,” objaÅ¡njava Arnaud de Mattia, suvoditelj tima zaduÅŸenog za interpretaciju podataka dobivenih putem DESI-ja. Unutar samo prve godine petogodiÅ¡njeg istraÅŸivaÄkog projekta, DESI je veÄ sastavio kartu koja obuhvaÄa Å¡est milijuna galaksija i kvazara, koristeÄi se svjetlosnim zapisima starijim do 11 milijardi godina. Ovi rezultati, predstavljeni na konferencijama u SAD-u i Å vicarskoj, uskoro Äe biti objavljeni i u znanstvenim radovima u Äasopisu Journal of Cosmology and Astroparticle Physics.
Å to je to u svemiru?
Primarna svrha misije DESI odnosi se na detaljno prouÄavanje tamne energije, enigmatiÄnog fenomena koji predstavlja otprilike 70% ukupnog sastava svemira. Uz tamnu energiju, svemir se dodatno sastoji od tamne tvari, zastupljene s pribliÅŸno 25%, dok preostalih 5% otpada na barijonsku ili “normalnu” materiju, koja obuhvaÄa sve Å¡to moÅŸemo vidjeti. Znanstvena zajednica veÄ viÅ¡e od stoljeÄa zna da se svemir Å¡iri od trenutka Velikog praska, koji se dogodio prije 13,8 milijardi godina. MeÄutim, krajem 1990-ih otkriveno je da se Å¡irenje svemira odvija sve brÅŸim tempom, suprotno oÄekivanjima da bi gravitacija materije trebala usporavati taj proces. Ovo otkriÄe dovelo je do teorije o postojanju “tamne energije” kao sile koja potiÄe ubrzano Å¡irenje.
Otkriveno je da je ubrzanje Å¡irenja kozmosa postalo intenzivnije oko Å¡est milijardi godina nakon Velikog praska. U skladu s prevladavajuÄim kozmoloÅ¡kim modelom, zvanim Lambda CDM, dominacija tamne energije nad materijom manifestira se kroz koncept “kozmoloÅ¡ke konstante“, koja je usko vezana uz tamnu energiju. Michael Levi, ravnatelj DESI-ja, naglaÅ¡ava kako preliminarni rezultati pokazuju usklaÄenost s ovim modelom, no isto tako upuÄuju na potencijalno znaÄajne nesuglasnice. “Postoji moguÄnost da tamna energija doÅŸivljava evolucijske promjene s vremenom,” istiÄe Levi.
Christophe Yeche, Älan istraÅŸivaÄkog tima projekta DESI, naznaÄuje moguÄnost da je, nakon perioda ubrzanog Å¡irenja, doÅ¡lo do relativnog usporavanja ovog procesa. Za potvrdu varijabilnosti tamne energije kroz vrijeme nuÅŸni su dodatni podaci, ne samo od DESI-a veÄ i od drugih istraÅŸivaÄkih alata, poput svemirskog teleskopa Euclid. Ovi nalazi bi mogli inicirati sveobuhvatne revizije naÅ¡eg dosadaÅ¡njeg razumijevanja kozmosa, potencijalno vodeÄi prema novim teorijskim konceptima ili prilagodbama u Einsteinovim jednadÅŸbama teorije relativnosti za bolje tumaÄenje kozmiÄkih struktura.
Iako su ova otkriÄa bez sumnje intrigantna, iskustvo nas uÄi da su brojne prethodne anomalije s vremenom razjaÅ¡njene unutar okvira postojeÄih teorijskih modela. Stoga, pitanje potvrÄivanja ili opovrgavanja teorija o tamnoj energiji i mehanizmima Å¡irenja svemira ostaje otvoreno podruÄje buduÄih znanstvenih istraÅŸivanja. UnatoÄ izazovima koji se pojavljuju, Einsteinova teorija relativnosti ostaje neometana, Ävrsto stojeÄi kao jedan od temelja moderne fizike kroz viÅ¡e od stotinu godina rigoroznih provjera