Otkriven relikvijar star 1 500 godina

Arheolozi iz Innsbrucka od ljeta 2016. godine vrše iskopavanja u kasnoantičkom naselju na vrhu brda u južnoj Austriji. Prije dvije godine otkrili su neprocjenjiv relikvijar u dosad nepoznatoj crkvi, što predstavlja senzacionalno otkriće za povijest kršćanstva u regiji. Ovaj relikvijar sadržavao je bogato ukrašenu antičku kutiju od bjelokosti.

Nevjerojatno otkriće na Burgbichlu

Dana 4. kolovoza 2022., tim istraživača pod vodstvom arheologa Geralda Grabherr-a pronašao je spektakularno otkriće u ranokršćanskoj crkvi na Burgbichlu, u općini Irschen, u jućnoj Austriji. U bočnoj kapeli ispod oltara otkriven je mramorni relikvijar dimenzija oko 20 x 30 centimetara.

Unutar relikvijara pronađena je teško fragmentirana bjelokosna kutija (ciborij) bogato ukrašena kršćanskim motivima. Ovaj relikvijar, koji se obično odnosi kao “najsvetiji” dio kada se crkva napušta, ovdje je ostao netaknut. Ovo je prvi put da je takav ciborij pronađen u arheološkom kontekstu u Austriji.

“Postoji oko 40 poznatih kutija od bjelokosti ove vrste širom svijeta, a koliko ja znam, posljednja pronađena tijekom iskopavanja bila je prije otprilike 100 godina. Mali broj ovih ciborija sačuvan je u katedralnim riznicama ili izložen u muzejima,” objašnjava Grabherr.

Složenost konzervacije

Od svog otkrića, 1.500 godina stari, vrlo krhki bjelokosni relikvijar konzervira se na Sveučilištu u Innsbrucku. “Bjelokost, posebno ona koja se čuva u zemlji kao u mramornom oltaru, upija vlagu iz svoje okoline i postaje vrlo mekana i lako se oštećuje. Nekontrolirano isušivanje može dovesti do skupljanja i pucanja, čime se nanosi šteta koja se više ne može popraviti,” kaže Ulrike Töchterle, voditeljica radionice za restauraciju u Innsbrucku.

Tijekom protekle dvije godine, konzervirala je pojedinačne dijelove bjelokosnog ciborija do te mjere da se mogu znanstveno analizirati. “Zbog vrlo visoke vlažnosti od 90% u mramornom oltaru odmah nakon vađenja, rizik od kondenzacije i stvaranja plijesni bio je vrlo visok, te sadržaj nije smio sušiti prebrzo. To je značilo da smo morali osigurati vrlo pažljiv i dugotrajan proces sušenja.”

Veći dijelovi su deformirani, zbog čega se ciborij ne može vratiti u svoje prvotno stanje – međutim, istraživači rade na 3D rekonstrukciji.

Povijesni i umjetnički značaj

Dok su arheolozi isprva pretpostavljali da su u mramornom relikvijaru pronađeni i ostaci sveca – tj. relikvija u klasičnom smislu te riječi – slojevi fragmenta pronađenih u oltaru ukazuju da je bjelokosni ciborij već bio slomljen u kasnoj antici i pokopan u oltaru.

“Ciborij se vjerojatno također smatrao svetim i tako se prema njemu postupalo jer je bio u kontaktu s relikvijom. Arheološki i umjetničko-povijesni značaj pyxa ne može se poreći,” naglašava Grabherr.

Na jednom kraju, ciborij prikazuje figuru na podnožju planine – prikazani čovjek okreće pogled, a ruka koja izlazi iz neba stavlja nešto između njegovih ruku. “Ovo je tipičan prikaz predaje zakona Mojsiju na Sinaju, početak saveza između Boga i čovjeka iz Starog zavjeta,” kaže Grabherr.

Slijede prikazi biblijskih figura. Na kraju, možete vidjeti čovjeka u kočiji s dva konja u zapregi – i ovdje, također, ruka izlazi iz oblaka i podiže tu figuru u nebo.

“Pretpostavljamo da je ovo prikaz Kristovog uzašašća, ispunjenje saveza s Bogom. Prikaz scena iz Starog zavjeta i njihova povezanost sa scenama iz Novog zavjeta tipična je za kasnu antiku i stoga se uklapa u naš ciborij; međutim, prikaz Kristovog uzašašća s tzv. bigom, dvokolnom kočijom, vrlo je poseban i dosad nepoznat.”

Daljnje analize

Brojna daljnja istraživanja Irschen relikvijara su u tijeku. “S jedne strane, još uvijek trebamo odrediti točno podrijetlo mramora, a također želimo specificirati podrijetlo bjelokosti i slona koristeći stabilne izotopne analize. Metalni dijelovi – ciborija bile su izrađene od metala – također se još uvijek ispituju, kao i ljepilo koje je korišteno za bjelokost,” objašnjava restauratorica Töchterle.

Na kraju, pronađeni su i drveni dijelovi u mramornom relikvijaru, vjerojatno dijelovi ciborij – ne može se potpuno isključiti, ali je malo vjerojatno da bi to mogla biti relikvija. “Ovi dijelovi drveta također se pomnije analiziraju; posebno nas zanima vrsta drveta i njegovo podrijetlo, a i starost je također od interesa,” kaže Töchterle.

Naselje na vrhu brda u Irschen-u

Irschen je općina smještena u dolini Drave u južnoj Austriji. Od 2016. godine, arheolozi sa Sveučilišta u Innsbrucku istražuju kasnoantičko naselje na vrhu brda koje je napušteno oko 610. godine i bilo je potpuno zaboravljeno. Naselje pokriva područje od jednog hektara.

Istraživači su do sada pronašli i dokumentirali nekoliko stambenih objekata, dvije kršćanske crkve, cisternu te osobne stvari bivših stanovnika naselja. U jednoj od crkava otkriveni su zvjezdasti krsni zdenac i relikvijar.

Grabherr objašnjava: “Prema kraju Rimskog Carstva, vremena su postajala nesigurnija, osobito u perifernim provincijama, uključujući područje današnje Austrije. Zbog toga su od oko 4. stoljeća stanovnici sve više osnivali naselja na vrhovima brda koja su bila lakša za obranu i napuštali dolinu.”

Godina 610. označava prekretnicu: te godine se u blizini naselja Irschen odigrala Bitka kod Aguntuma, gdje se slavenska vojska sukobila s bajuvarejskim vojskama i naseljenicima. Slaveni su pobijedili u ovoj bitci, što je označilo kraj pripadnosti regije antičkom mediteranskom svijetu i kršćanstvu. Slavenski naseljenici donijeli su svoj vlastiti svijet bogova, a naselje na Burgbichlu od tada je napušteno.