Rane erupcije Sunca mogle su pokrenuti stvaranje aminokiselina i karboksilnih kiselina.
Temeljni gradivni blokovi proteina i organskog života na Zemlji mogli su nastati solarnim erupcijama, prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Life. Istraživači su otkrili da kad su solarne čestice sudarale s plinovima u ranoj Zemljinoj atmosferi, mogli su se stvoriti aminokiseline i karboksilne kiseline.
Podrijetlo života: od tople male bare do solarnih erupcija
Stoljećima su znanstvenici nastojali razumjeti kako su aminokiseline, sirovine za proteine i stanični život, nastale. Poznata hipoteza “topla mala bara” sugerirala je da je život počeo u kemijskoj juhi aktiviranoj munjama, toplinom i drugim izvorima energije. Godine 1953. revolucionarni eksperiment Stanleyja Millera pokazao je da se aminokiseline mogu sintetizirati iz plinova za koje se vjerovalo da postoje u ranoj Zemljinoj atmosferi.
Međutim, suvremeno znanstveno razumijevanje ukazuje na to da su plinovi korišteni u Millerovom eksperimentu vjerojatno bili znatno manje zastupljeni u ranoj atmosferi. Istraživači sada vjeruju da je Zemljina atmosfera sadržavala više ugljičnog dioksida (CO2) i molekularnog dušika (N2), što je otežavalo stvaranje aminokiselina.
Solarne supererupcije: novi izvor energije za gradivne blokove života
Podaci NASA-ine Kepler misije pružili su naznake o prošlosti našeg Sunca, što je navelo astrofizičara Vladimira Airapetiana da predloži da su energetske čestice iz solarnih supererupcija mogle igrati ulogu u nastanku aminokiselina. Tijekom prvih 100 milijuna godina Zemlje, Sunce je bilo slabijeg sjaja, ali su solarne supererupcije bile znatno češće, događajući se svakih 3-10 dana. Te erupcije oslobodile bi brze čestice koje bi se sudarale s našom atmosferom, pokrećući kemijske reakcije.
Protonski eksperiment: usporedba solarnih čestica i munje
U suradnji s dr. Kobayashijem s Nacionalnog sveučilišta u Yokohami, Airapetianov tim stvorio je smjesu plinova koja je nalikovala atmosferi rane Zemlje. Te su mješavine izložili protonima (koji simuliraju solarne čestice) ili ih zapalili iskrama (koje simuliraju munje). Rezultati su pokazali da, sve dok su koncentracije metana bile iznad 0,5%, mješavine izložene protonima proizvodile su detektibilne količine aminokiselina i karboksilnih kiselina. Međutim, munja je zahtijevala oko 15% koncentraciju metana prije nego što su nastale bilo kakve aminokiseline, a čak i tada je stopa proizvodnje bila milijun puta manja nego s protonima.
Solarne čestice: učinkovitiji izvor energije
Studija sugerira da su solarne čestice mogle biti učinkovitiji izvor energije za stvaranje preteča života od munje, jer bi solarne erupcije bile češće tijekom rane Zemljine povijesti pod slabijim suncem. Ovo novo otkriće pruža uvid u to kako je mlado, aktivno sunce možda potaknulo stvaranje građevnih blokova života ranije nego što se prethodno mislilo.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
