Geolozi su u dubinama Sjevernog mora otkrili stotine pješčanih formacija koje se ne uklapaju u poznata pravila taloženja slojeva. Umjesto očekivanog redoslijeda u kojem su stariji slojevi dublje, a mlađi bliže površini, u ovom slučaju slojevi su doslovno zamijenili mjesta.
Tim sa Sveučilišta u Manchesteru, u suradnji s istraživačima norveške energetske tvrtke Aker BP, analizirao je seizmičke podatke prikupljene s dna Sjevernog mora. Njihova analiza otkrila je formacije koje, kako sami kažu, “prkose osnovnim geološkim zakonitostima”. Riječ je o rijetkoj geološkoj pojavi poznatoj kao inverzija slojeva, gdje mlađi, gušći materijal potone ispod starijih, lakših naslaga, preokrećući prirodni redoslijed sedimentacije.
“Otkrili smo proces koji dosad nije dokumentiran u ovom opsegu”, rekao je geofizičar Mads Huuse sa Sveučilišta u Manchesteru. “Gušći slojevi pijeska utonuli su u porozniji, lakši sediment koji je zatim izronio iznad njih, preokrenuvši cijeli poredak slojeva.”
Inverzija slojeva može nastati na različite načine, uslijed tektonskih pomaka, podmorskih klizanja ili naglih promjena u gustoći materijala. U ovom slučaju, došlo je do potonuća težeg pijeska kroz mekani, porozni sediment, koji se pritom uzdigao i očvrsnuo iznad gušćeg sloja.
Porozni fosilni slojevi izronili iznad pijeska
Prema seizmičkoj analizi, do ovog obrata došlo je prije otprilike 5,3 milijuna godina, na prijelazu između miocena i pliocena. Tada je morsko dno bilo prekriveno laganim, poroznim sedimentom bogatim mikroskopskim fosilima. S vremenom se iznad tog sloja nataložio gušći pijesak.
Znanstvenici pretpostavljaju da je potres ili sličan poremećaj narušio stabilnost gornjeg sloja, uzrokujući njegovo urušavanje. Pijesak je propao prema dnu, istiskujući stariji, lakši materijal prema gore. Tako je došlo do stvaranja plutajućih naslaga, poroznih formacija koje danas leže iznad potonulih slojeva pijeska. Cijela struktura tijekom sljedećih milijuna godina bila je prekrivena novim sedimentima, stvarajući današnji valoviti reljef morskog dna.
Seizmički podaci jasno prikazuju ovu inverziju. Akustični valovi koji se odbijaju od slojeva različite gustoće omogućuju izradu preciznih geoloških modela. U ovom slučaju, otkrili su da su mlađi slojevi završili duboko ispod starijih, nešto što bi inače bilo protumačeno kao pogreška u očitanju, da nije potvrđeno na stotinama lokacija.
“Rezultati nam otkrivaju koliko se kompleksno ponašaju fluide i sediment u Zemljinoj kori, čak i tamo gdje mislimo da je sve stabilno”, rekao je Huuse. “Razumijevanje ovih procesa moglo bi imati velik utjecaj na analizu podzemnih spremnika, brtvljenja ležišta i migracije fluida, ključnih čimbenika u tehnologijama poput skladištenja ugljika.”
Iako dio geološke zajednice ostaje oprezan prema ovom tumačenju, sve više istraživača izražava podršku modelu. Dodatna terenska istraživanja i usporedbe s drugim podmorskim područjima bit će ključni za potvrdu ove neobične inverzije.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
