Međuzvjezdani objekt zbunjuje astronome jer se ne ponaša kao komet.
Nove snimke međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS, objavljene 5. studenoga 2025., iznenadile su astronome. Umjesto dramatičnog repa kakav se očekuje nakon prolaska kometa pokraj Sunca, na slikama se vidi tek mala, kompaktna točka svjetlosti, bez ikakvih tragova isparavanja, piše Loeb.
Na fotografijama snimljenima nakon perihela (točke u kojoj je objekt bio najbliži Suncu), 3I/ATLAS izgleda gotovo jednako kao i na snimkama Hubbleova teleskopa iz srpnja. To je neobično, jer su izračuni NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja (JPL) pokazali da se tijelo nije kretalo samo pod utjecajem gravitacije, nego i da ga nešto dodatno gura – što obično znači da se s njegove površine izbacuju plinovi i prašina.
To dodatno “guranje” izuzetno je slabo ali dovoljno da ga instrumenti mogu precizno izmjeriti. Takav efekt obično znači da se tijelo zagrijava i izbacuje plinove ili prašinu, gubeći dio mase dok prolazi kroz Sunčevu toplinu. Prema tim izračunima, 3I/ATLAS je mogao izgubiti više od deset posto svoje mase. Da je do toga doista došlo, trebao bi imati vidljiv rep koji nastaje kada Sunčevo zračenje i solarni vjetar odbacuju čestice prašine. No repa nema.
Za usporedbu, komet Lemmon, koji je promatran istim teleskopom svega nekoliko dana ranije, prikazuje klasičan prizor: svijetlu jezgru okruženu komom i dugačak rep koji se proteže od Sunca prema van. 3I/ATLAS, međutim, ne pokazuje ništa od toga.
Deset neobičnosti koje prate 3I/ATLAS
Ovo nije prva anomalija tog međuzvjezdanog posjetitelja. Njegova putanja gotovo je savršeno poravnata s ravninom Sunčeva sustava, s odstupanjem manjim od pet stupnjeva, iako je riječ o tijelu koje dolazi iz međuzvjezdanog prostora. Vjerojatnost da se to dogodi slučajno iznosi tek 0,2 %.
Tijekom srpnja i kolovoza 2025., objekt je pokazivao mlaz plinova usmjeren prema Suncu, takozvani “anti-rep”. Kod običnih kometa to se nikad ne vidi jer se plin i prašina uvijek izbacuju u suprotnom smjeru. Osim toga, procjenjuje se da je jezgra 3I/ATLAS-a oko milijun puta masivnija od ‘Oumuamue i tisuću puta veća od Borisova, prva dva poznata međuzvjezdana objekta.
Još je neobičnije to što je vrijeme njegova dolaska bilo gotovo savršeno usklađeno tako da prođe blizu Marsa, Venere i Jupitera, ali u trenutku kad je bio najbliži Suncu, nevidljiv sa Zemlje. Statistički, šansa za takvo podudaranje iznosi 0,005 %.
Spektroskopske analize otkrile su i kemijski sastav koji ne nalikuje ničemu viđenom prije. U oblaku plina dominira nikal, s omjerom prema željezu koji podsjeća na industrijske legure, prema Loebu. Udio vode je svega 4 %, iako su obični kometi građeni uglavnom od leda. Osim toga, 3I/ATLAS pokazuje neuobičajenu polarizaciju svjetlosti, a stigao je iz smjera koji se gotovo poklapa s lokacijom poznatog “Wow!” radio signala zabilježenog 1977. godine.
Ako doista postoji dodatno ubrzanje koje upućuje na isparavanje, a na slikama se ne vidi nikakav trag tog procesa, tada, kažu istraživači, nešto ozbiljno ne razumijemo. Je li 3I/ATLAS neobičan komet s vrlo gustim materijalom? Ili nešto posve drukčije, možda ostatak nekog umjetnog ili egzotičnog procesa iz druge zvjezdane regije?
Dok astronomi pokušavaju razjasniti tu zagonetku, jedno je sigurno: 3I/ATLAS ne ponaša se kao ništa što smo dosad vidjeli. Umjesto da potvrdi naša predviđanja, on ih ruši jedno po jedno. Svaki novi kadar koji stigne iz svemira sve više pokazuje da ni međuzvjezdani prostor nije samo praznina, nego područje u kojem se još uvijek skriva mnogo toga što tek trebamo razumjeti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
