Serendipitet često igra ključnu ulogu u nekim od najvažnijih znanstvenih otkrića. Ponekad su te priče apokrifne, poput Newtonove jabuke, ali ponekad u sebi nose elemente istine. Kako smo prethodno izvijestili, takav je slučaj s novim otkrićem najstarijeg para spajajućih kvazara ikada otkrivenih—otkriće koje je započelo s parom crvenih mrlja na slici. U ovom članku donosim vam 3 bitne stvari koje trebate znati o ovom izvanrednom otkriću.
Ključ za razumijevanje svemira
Te crvene mrlje uočene su na slici snimljenoj Hyper Suprime-Cam kamerom na teleskopu Subaru na Mauna Kei, Havaji. Yoshiki Matsuoka sa Sveučilišta Ehime u Japanu, zajedno sa svojim kolegama, ručno je pregledavao fotografiju kada je primijetio dvije slabe crvene mrlje. Za razliku od automatiziranih algoritama koji bi ih mogli zanemariti, Matsuoka je bio znatiželjan i odlučio ih je detaljnije istražiti.
Za daljnju analizu koristio je Faint Object Camera and Spectrograph na teleskopu Subaru i Gemini Near-Infrared Spectrograph na susjednom teleskopu Gemini North. Nakon pažljive analize tih ciljanih podataka, dr. Matsuoka i njegovi kolege otkrili su par spajajućih kvazara iz razdoblja manje od milijarde godina nakon stvaranja svemira.
Značaj epohe reionizacije
Spajanja kvazara teoretski su bila česta tijekom tog razdoblja, no astronomi su, unatoč pronalasku 300 zasebnih kvazara iz istog vremenskog okvira, prvi put otkrili par. Ovo otkriće je ključno jer se odnosi na epohu reionizacije, razdoblje koje je bilo ključno za stvaranje strukture modernog svemira.
Tijekom epohe reionizacije, energija, potencijalno iz spajajućih kvazara, uklanjala je elektrone iz slobodno lebdećeg vodika, obilan u ranom svemiru, u procesu zvanom ionizacija. Oko milijardu godina nakon Velikog praska, kada je epoha reionizacije teoretski završila, struktura modernog svemira bila je uglavnom uspostavljena, te je svemir izašao iz razdoblja poznatog kao “kozmičke tamne ere.”
Razumijevanje tog razdoblja je od presudne važnosti za teorije o formiranju svemira. Astronomi su dugo vjerovali da su spajanja kvazara bila uobičajena u tom razdoblju, jer su supermasivne crne rupe bile relativno blizu, a strukture su se još uvijek formirale. Stoga je nedostatak takvih podataka bio zabrinjavajući.
Pronađeni par kvazara dr. Matsuoke i njegovih kolega pojavljuje se oko 900 milijuna godina nakon Velikog praska, još uvijek unutar epohe reionizacije. Međutim, prikupljanje podataka o njima nije bilo jednostavno zbog kontaminacije signala starih objekata, poput gravitacijskog lećanja i zvijezda u prvom planu. Istraživači su na kraju otkrili da dio optičke svjetlosti dolazi iz formiranja zvijezda oko kvazara.
Masivni kvazari i njihova budućnost
Ovi kvazari su zaista masivni divovi, teži od 100 milijuna puta više od našeg Sunca. Imaju plinoviti ‘most’ koji ih povezuje, što implicira da su galaksije u kojima su smješteni njihovi jezgre u procesu masivnog spajanja, koje ćemo sada moći promatrati kako se događa.
To spajanje će trajati milijunima, ako ne i milijardama godina, pa će trebati dugo vremena prije nego što vidimo puni učinak. No u međuvremenu, kozmolozi mogu ozbiljno proučavati ovaj par kvazara kako bi otkrili više detalja o epohi reionizacije i formiranju svemira općenito. I sve će to biti moguće jer je netko primijetio crvene mrlje na slici i odlučio istražiti dalje.
Otkriće najstarijeg para spajajućih kvazara pruža nevjerojatne uvide u rane faze svemira i potvrđuje teorije o učestalosti spajanja kvazara tijekom epohe reionizacije. Ovo otkriće ne samo da otvara nova vrata za razumijevanje formiranja svemira, već i naglašava važnost znatiželje i temeljitog istraživanja u znanstvenim otkrićima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
