Kameni alati u Ukrajini, stari 1,4 milijuna godina, mogli bi biti najraniji čvrsti dokazi o prisutnosti ljudi u Europi, otkriva nova studija. Tvorci ovih alata vjerojatno nisu bili Homo sapiensi, već bliska, sada izumrla vrsta.
Kako prenosi Live Science, znanstvenici su proveli analizu artefakata pronađenih na arheološkom lokalitetu Korolevo, smještenom u zapadnom dijelu Ukrajine. Od njegova otkrića 1974., istraživači su na tom mjestu otkrili brojne kameni alate karakteristične za paleolitsko doba, koje obuhvaća razdoblje od 2,6 milijuna do 10.500 godina prije naše ere, uključujući primitivne sjeckalice.
Najstariji kameni alati u Europi
Ovi artefakti iz Koroleva djelo su hominina, skupine koja obuhvaća kako suvremenog čovjeka, tako i izumrle vrste koje su s nama u bližem srodstvu nego s bilo kojom drugom životinjom. Iako je precizna vrsta njihovih tvoraca nepoznata, jasno je da su ti drevni kovači alata stigli u Europu znatno prije Homo sapiensa. Dok su se suvremeni ljudi počeli širiti iz Afrike prije otprilike 270.000 godina, dokazi ukazuju na to da su neke sada izumrle ljudske vrste započele svoje migracije iz Afrike u Euroaziju već prije najmanje 1,8 milijuna godina.
Najstariji artefakti u Korolevu su kameni alati ostavljeni na koritu rijeke i napravljeni su u Oldowanskom stilu, najprimitivnijem obliku izrade alata od strane ljudi, napomenuli su istraživači. Slični alati pronađeni su na najstarijim poznatim lokalitetima ljudske okupacije u Africi, Europi i Aziji. Artefakti u Korolevu su bili pokopani sedimentima rijeke i kasnije prašinom nanijetom vjetrom, a zatim su ih konačno otkrili radnici u kamenolomu.
Kako znamo da su toliko stari?
Prethodna istraživanja nisu precizno datirala najstarije artefakte u Korolevu. U novoj studiji, znanstvenici su koristili tehniku datiranja kosmogenih nuklida, koja se oslanja na kozmičke zrake — visokoenergetske čestice koje neprestano bombardiraju Zemlju iz svemira. Kozmičke zrake mogu izazvati nuklearne reakcije unutar stijena na površini, stvarajući radioaktivne izotope (različite verzije elemenata) koji su inače izuzetno rijetki na Zemlji. Budući da se ti takozvani kosmogeni nuklidi formiraju kada su ove stijene izložene na površini, ali ne i kada su zakopane pod zemljom, istraživači mogu analizirati razine različitih kosmogenih nuklida kako bi procijenili kada su bili zakopani.
Najstariji kameni alati u Korolevu mogli bi biti stari oko 1,4 milijuna godina, otkrili su znanstvenici — što znači da lokacija sadrži najranije poznate dokaze o homininima u Europi.
“Precizno datirani ostaci hominina u Europi predstavljaju rijetkost,” izjavio je za Live Science Toshiyuki Fujioka, stručnjak za datiranje kosmogenih nuklida u Španjolskom nacionalnom centru za istraživanje evolucije čovjeka. “Ovim istraživanjem dobivamo dragocjeno kronološki točno mjesto koje potiče daljnje razmatranje o prastarim migracijama ljudi.”
Prema istraživačima, iako su alati suviše drevni da bi ih mogli izraditi moderni ljudi ili naši najbliži izumrli srodnici, poput Neandertalaca i Denisovaca, vjerojatno su djelo Homo erectusa. Ta izumrla ljudska vrsta prvi puta se pojavila u Africi prije približno 2 milijuna godina, nakon čega se proširila u Aziju i Europu.
Korolevo
“Korolevo je najsjevernije dosad pronađeno mjesto za kojeg pretpostavljamo da pripada Homo erectusu i svjedočanstvo je o hrabrosti ovog pretka,” rekao je za Live Science suautor studije John Jansen, viši istraživač na Institutu za geofiziku Češke akademije znanosti u Pragu. “Moguće je da još sjevernije leže mjesta duboko zakopana ili uništena od strane ledenjaka.”
Ranija istraživanja pokazala su da su hominidi naselili područje Kavkaskih planina u Aziji prije otprilike 1,8 milijuna godina, dok su područja koja danas pripadaju Francuskoj i Španjolskoj bila naseljena oko 1,2 milijuna godina prije. Lokalitet Korolevo, smješten na središnjoj točki između ovih dviju regija u Aziji i Europi, pruža nove dokaze koji upućuju na to da su prastanovnici mogli migrirati i kolonizirati Europu krećući se s istoka prema zapadu.
“Dob kamenih alata u Korolevu potvrđuje dugo postavljenu hipotezu o smjeru iz kojeg je Europa prvi put kolonizirana,” rekao je Jansen. Jedan potencijalni put za hominine prema zapadu iz Ukrajine mogao bi biti preko Panonske nizine u jugoistočnoj Srednjoj Europi, rekli su istraživači.
Migracija drevnih ljudi
Ipak, teorija migracije s istoka na zapad zasniva se na dokazima s tri lokacije u Španjolskoj, Francuskoj i Ukrajini. “Pripovijest o seobi s istoka prema zapadu, iz Zapadne Azije u Europu, mogla bi se naglo promijeniti ukoliko bi se otkrilo nalazište starije od 1,6 milijuna godina negdje u Zapadnoj Europi. Takvi su izazovi urođeni paleoantropologiji,” izjavio je za Live Science Richard Roberts, koji nije bio dio ove studije. Roberts je direktor u Australskom istraživačkom vijeću, na čelu Centra izvrsnosti za australsku biološku raznolikost i baštinu, priznat po svojim doprinosima u istraživanjima evolucije čovjeka.
Ipak, “Mislim da ovaj novi rad lijepo popunjava veliku rupu u našem trenutačnom znanju o ranoj ljudskoj migraciji u Europu,” dodao je Roberts. “Potrebno je više dobro datiranih mjesta kako bi povećali naše povjerenje u to kada je Europa prvi put kolonizirana i kojim putovima.”
Tijekom toplih razdoblja u povijesti Zemlje, poznatih kao interglacijali, ledenjaci su se povlačili otkrivajući nove krajolike za rane ljude da istraže, kao što je Europa, objasnio je Jansen. Najstariji artefakti u Korolevu pokopani su tijekom tri interglaciala koji su bili među najtoplijima u posljednjih nekoliko milijuna godina, što bi moglo pomoći objasniti zašto su hominini koji su ih napravili bili sposobni raspršiti se tako daleko na sjever.
Iako je regija prije 1,4 milijuna godina doživljavala toplo razdoblje, zbog svoje sjeverne pozicije, iskusila bi značajne sezonske promjene, objasnio je za Live Sceicne Michael Petraglia, direktor Australskog istraživačkog centra za evoluciju čovjeka pri Sveučilištu Griffith, koji nije bio uključen u ovu studiju. Prema njegovim riječima, “nalazi iz Koroleva ukazuju na to da su rani hominidi pokazivali veću ponašajnu prilagodljivost nego što se ranije mislilo,” ističući njihovu sposobnost da se nose s različitim okolišnim izazovima.
