kozmos.hr
  • Naslovnica
  • /
  • Znanost
  • /
  • Mogućnost prijenosa svijesti iz biološkog tijela u računalo: Stručnjaci objašnjavaju koncept ‘prijenosa uma’
Znanost

Mogućnost prijenosa svijesti iz biološkog tijela u računalo: Stručnjaci objašnjavaju koncept ‘prijenosa uma’

objavljeno

Zamislite budućnost u kojoj tehnologija skeniranja mozga napreduje do točke gdje možemo pratiti interakcije svakog pojedinog neurona. Što ako bismo sve te informacije mogli zabilježiti i stvoriti na računalu simulaciju nečijeg mozga?

Ovaj koncept, poznat kao prijenos uma, predstavlja ideju prelaska osobe iz biološkog tijela u sintetički hardver. Kako objašnjava Clas Weber predavač sa Sveučilišta Zapadne Australije, ideja je nastala unutar intelektualnog pokreta transhumanizma, a zastupaju je vodeći stručnjaci kao što su računalni znanstvenik Ray Kurzweil, filozof Nick Bostrom i neuroznanstvenik Randal Koene.

Nadilaženje ljudskih ograničenja

Osnovna težnja transhumanista je nadilaženje ljudskih ograničenja putem znanstvenog i tehnološkog napretka. Smatraju da bi prijenos uma mogao omogućiti produženje života po želji (iako ne nužno vječno) i unapređenje ljudskih sposobnosti, na primjer, kroz simulirane mozgove koji rade brže i učinkovitije od bioloških. No, postavlja se pitanje, ima li ova futuristička ideja stvarnu osnovu?

Ostvarivost prijenosa uma temelji se na tri ključne pretpostavke:

  1. Prva pretpostavka odnosi se na tehnologiju – mogućnost razvoja tehnologije prijenosa uma u narednim desetljećima.
  2. Druga pretpostavka tiče se umjetnog uma – ideja da bi simulacija mozga rezultirala stvaranjem pravog uma.
  3. Treća pretpostavka je kontinuitet identiteta – da osoba stvorena u procesu prijenosa zaista predstavlja “Vas”, čime prijenos uma postaje sredstvo vašeg vječnog života.

Kolika je vjerodostojnost svake od ovih pretpostavki?

Simulacija ljudskog mozga predstavljala bi izniman izazov. Mozak je najkompliciranija struktura u poznatom svemiru, s oko 86 milijardi neurona i 85 milijardi ne-nervnih stanica te procijenjenih milijun milijardi neuronskih veza. Usput, naša galaksija Mliječna staza dom je oko 200 milijardi zvijezda.

Gdje smo sada u kreiranju mozgovnih simulacija? Trenutačno neuroznanstvenici izrađuju 3D dijagrame povezivanja mozgova jednostavnijih organizama. Dosad najkompleksniji konektom koji imamo je od ličinke voćne muhe s oko 3.000 neurona i 500.000 neuronskih veza. Očekuje se da će se mozak miša moći kartirati u sljedećih deset godina.

Ljudski mozak je vrlo složen

No, ljudski mozak je oko 1.000 puta složeniji od mišjeg. Da li će nam trebati 10.000 godina da kartiramo ljudski mozak? Vjerojatno ne, s obzirom na nevjerojatne dobitke u učinkovitosti vidljive u sličnim projektima poput Projekta ljudskog genoma.

Trebale su godine i stotine milijuna dolara da se kartira prvi ljudski genom prije otprilike 20 godina. Danas najbrži laboratoriji to mogu učiniti za nekoliko sati za oko 100 dolara. Sličnim dobitcima u učinkovitosti, tehnologija prijenosa uma mogla bi postati stvarnost unutar života naše djece ili unuka. Ipak, postoje i druge prepreke. Stvaranje statičke mape mozga samo je jedan dio posla. Za simulaciju funkcionalnog mozga potrebno je promatrati pojedinačne neurone u akciji. Trenutno nije jasno je li to moguće postići u skorijoj budućnosti.

Pretpostavka umjetnog uma

Hoće li simulacija vašeg mozga rezultirati svjesnim umom poput vašeg? Odgovor ovisi o povezanosti uma i tijela. Za razliku od mislioca 17. stoljeća Renéa Descartesa, koji je vjerovao u radikalnu različitost uma i tijela, većina današnjih filozofa smatra da je um u svojoj suštini fizička pojava. Drugim riječima, vaš um je vaš mozak.

Kako bi, dakle, simulirani mozak mogao stvoriti stvaran um ako je to samo simulacija? Mnogi kognitivni znanstvenici vjeruju da upravo složena struktura neurona u mozgu stvara svjesni um, a ne biološka materija mozga (koja se uglavnom sastoji od masti i vode). Implementirana na računalu, simulacija mozga bi replicirala strukturu vašeg mozga, a time i vaš svjesni um.

Današnji sustavi Umjetne Inteligencije pružaju korisne, iako ne konačne, dokaze za ovakav strukturalni pristup umu. Ti sustavi temelje se na umjetnim neuronskim mrežama, koje oponašaju neka od strukturalnih načela mozga, i sposobni su obavljati mnoge kognitivno zahtjevne zadatke.

Pretpostavka preživljavanja

Pretpostavimo da je moguće simulirati ljudski mozak te da simulacija stvara svjesni um. Bi li osoba nastala u tom procesu bila vi, ili samo mentalni klon? Ovo pitanje vraća nas na staru filozofsku zagonetku: što čini da ste ujutro ista osoba koja je legla u krevet prethodne večeri?

Filozofi su podijeljeni u dvije glavne skupine. Prva, biološka skupina, vjeruje da ste ista osoba jer ste isti biološki organizam. Druga, mentalna skupina, smatra da je ključna stvar u umu; vi ste ista osoba jer dijelite isti mentalni život.

Koja je skupina u pravu? Testirajte svoju intuiciju: zamislite da se vaš mozak presadi u tuđe tijelo. Je li rezultirajuća osoba s vašim sjećanjima i osobnošću vi, kako tvrdi mentalna skupina, ili je to osoba koja je donirala tijelo, kako vjeruje biološka skupina? Ako je biološka skupina u pravu, tada prijenos uma ne bi uspio, jer cijela svrha prijenosa uma je napustiti biologiju. Ako je mentalna skupina u pravu, postoji mogućnost za prijenos, jer bi preneseni um mogao biti pravi nastavak sadašnjeg mentalnog života.

Ali što ako originalni biološki vi preživite proces prijenosa uma? Biste li se vi, zajedno sa svojom sviješću, podijelili na dvije osobe – jednu u biološkom (B) i jednu u prenesenom obliku (C)? Ne, vi (A) ne možete se doslovno podijeliti na dvije odvojene osobe (B ≠ C) i biti istovremeno identični s obojicom. Najviše jedan od njih može biti vi (ili A = B ili A = C).

Najvjerojatnije je da bi nakon podjele vaš biološki oblik nastavio biti pravi vi (A = B), dok bi prijenos bio samo mentalna kopija. To dovodi do sumnje da biste mogli preživjeti kao prijenos čak i u slučaju kada bi se biološki vi uništili.

Zašto bi uništavanje biološkog vas automatski pretvorilo vašeg mentalnog klona u pravog vas? Čini se čudnim misliti da bi se to dogodilo, iako jedna filozofska teorija tvrdi da bi to moglo biti istina. Vrijedi li rizik? Nažalost, pretpostavke umjetnog uma i preživljavanja ne mogu se konačno empirijski testirati – morali bismo zapravo prenijeti sebe da bismo saznali. Stoga će prijenos uma uvijek uključivati veliki skok vjere.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.

CroCube